Brazil

Luiz Inácio Lula da Silva, dosadašnji brazilski predsjednik i začetnik tamošnjega gospodarskog procvata, na proteklim se izborima više nije imao pravo kandidirati. No njegova nasljednica Dilma Rousseff vjerojatno će nastaviti voditi zemlju u istom smjeru – strmo gore. Brazil se već sad ubraja među vodeće nacije budućnosti.

Almir Barbassa prima nas na 23. katu, s ležernošću čovjeka koji je potpuno svjestan svoje moći. Kroz prozor njegova ureda vidi se panorama Rio de Janeira. Poziva nas za svoj konferencijski stol, koji je dovoljno velik da za nj sjednu dvije nogometne momčadi. Barbassa je sjedokos, ugodna glasa, nosi neupadljive naočale. I predviđa kraj svijeta, barem onog koji poznajemo. „Nalazimo se na početku novoga globalnog poretka“, započinje naš sugovornik i dodaje kako je duboko uvjeren da će Brazil izrasti u prvu velesilu 21. stoljeća.
Barbassa je financijski direktor naftne kompanije Petrobras, koja je djelomice u vlasništvu države. Nekoć je Petrobras bio troma tvrtka svojstvena zemljama trećeg svijeta, no 2007. godine svima je postalo jasno: brazilska naftna industrija leži na pravom blagu. U oceanskim dubinama – ispod 2000 metara vode, 1000 metara stijenja i 2000 metara soli – geolozi su otkrili 60 milijardi barela nafte. To je najveće ležište na svijetu u posljednjih 20 godina.
„Napredak naftne industrije za sobom će povući industrijalizaciju cijele zemlje“, predviđa Barbassa, koji raspolaže s 92 milijarde dolara godišnjeg prometa. „Sad gradimo naftne tankere i platforme, koje smo još prije deset godina morali kupovati u inozemstvu. Godišnje proizvedemo 30 postrojenja, svako vrijedno milijardu dolara!“ Već se danas Brazil ubraja među deset najjačih nacionalnih ekonomija na svijetu. Do 2016. godine ta bi se država mogla probiti na peto mjesto, predviđaju stručnjaci Svjetske banke.
Godine 2014. Brazil će organizirati Svjetsko nogometno prvenstvo, dvije godine poslije ugostit će Olimpijske igre. Bivši predsjednik Luiz Inácio Lula da Silva nekoć je zbog takvih uspjeha jedva susprezao suze. „Ostavljamo za sobom drugorazrednu državu da bismo postali prvorazredna nacija“, najavio je. Njegova nasljednica i nekadašnja bliska suradnica Dilma Rousseff stupila je na dužnost s istovjetnim snovima – željom da uvede zemlju u sam vrh svjetskoga gospodarstva.

„Brazil je država budućnosti!“ napisao je već 1941. godine austrijski pisac Stefan Zweig boraveći u progonstvu nedaleko od Rio de Janeira. „I zauvijek će to ostati“, dodavali su podrugljivci. Jer obećanje o usponu Brazila uvijek je iznova doživljavalo neuspjeh: zbog korumpiranih vlada, pohlepnih oligarha i surovih vojnih glavešina.
Mogu li se ovaj put stvari razvijati drukčije? Unatoč financijskoj krizi brazilska je burza u proteklih osam godina doživjela porast od 300 posto. Istodobno se 30 milijuna ljudi iz siromaštva uzdiglo u srednji društveni sloj, potrošače najvažnijeg tržišta u Latinskoj Americi. Pribrojimo li tomu i nisku stopu inflacije, dobit ćemo stabilno gospodarstvo. Brazil čak posuđuje novac Međunarodnome monetarnom fondu i samo je ove godine izdvojio četiri milijarde dolara za pomoć nerazvijenim zemljama.
S gospodarstvom raste i samopouzdanje. Bivši predsjednik Lula da Silva najavio je da će njegova zemlja 2016. godine graditi nuklearne podmornice; sasvim je jasno da će nova predsjednica Dilma Rousseff, negdašnja gerilka, ustrajati na ambicioznim planovima. Već danas brazilske plave kacige predvode UN-ove snage na Haitiju. Na Konferenciji o klimatskim promjenama u Kopenhagenu Barack Obama pregovarao je iza zatvorenih vrata s delegacijom iz Južne Amerike; Europljani su sjedili u zapećku. Brazil već odavno zahtijeva stalno mjesto u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda.
Taj nagli procvat nameće pitanja koja se tiču cijelog svijeta: može li Brazil postati jedna od zemalja koje čovječanstvo opskrbljuju prehrambenim proizvodima i energijom i ne opustošiti pritom Amazoniju? Može li iskorijeniti siromaštvo tako što siromašnima jednostavno daje novac, kao što to čini već sedam godina, ili će ga teret socijalnih programa prije ili poslije baciti na koljena?

Naše putovanje u tu novu, drukčiju zemlju započinje ondje gdje je krajem 17. stoljeća započela zlatna groznica – u brazilskoj državi Minas Gerais, čiji bi se naziv mogao prevesti kao „svudašnji rudnici“. Opsjednuti čudesnim Eldoradom, Portugalci su iz smjera Rio de Janeira nahrupili u unutrašnjost zemlje. U planinskom lancu Espinhaço, koji je 350 kilometara udaljen od obale, pronašli su zlato. U 18. je stoljeću Minas Gerais bio najgušće naseljeno upravno područje u Brazilu. Ali ni na jednome drugom mjestu u Sjevernoj i Južnoj Americi nije toliko robova ostavilo svoje kosti kao u zagušljivim kopovima rudnika u okolici Oura Preta, grada u Minas Geraisu.
Tijekom 100 godina Portugalci su 800 tona zlata prevezli do luka na obali i otpremili brodovima u Europu. Danas bi ta količina zlata vrijedila 25 milijardi eura. No posljedice pljačke zanemarive su u usporedbi s naslijeđem pljačkaša: Brazilu su ostavili privredu kojoj je cilj bio da sve što vrijedi izveze iz države.

Pročitajte više u časopisu Geo - siječanj 2011.

Autor: Ruedi Leuthold