Gdje je Ratko Mladić?

Već 15 godina čovjek među ostalim odgovoran za pokolj u Srebrenici i višegodišnju opsadu Sarajeva uspijeva umaknuti međunarodnoj pravdi. Sve dok ne bude stajao pred sudom, teško ranjene duše onih koji su preživjeli njegove zločine ili su u njima ubijeni njihovi najmiliji neće naći ni malo mira. Budući da je njegovo uhićenje i jedan od uvjeta da Srbija postane članica EU, generalu je i vlastiti narod postao taocem. Geova je ekipa u Bosni i Hercegovini te Beogradu pratila tragove koje je za sobom ostavio taj ratni zločinac.

Jele je pred kućom posadio Azmir, njezin stariji sin. Bilo je to 1984. godine „Kako li su samo narasla ova stabalca“, kaže Hatidža. Odlaže vrećice koje je donijela iz kupnje, uzima granu i rukom prelazi preko iglica. Azmiru je onda bilo deset godina, a njegov brat Almir bio je tri godine mlađi.
Prije sedam godina Hatidža Mehmedović ponovno se uselila u kuću, koja je jedina u susjedstvu svježe ožbukana. Do nje uzbrdo vodi uzak puteljak, nekoliko stotina metara iznad ceste prema Srebrenici. Ovamo se vratila zbog sjećanja, kaže Hatidža Mehmedović, jer ovdje je doživjela sve ono lijepo u životu. Ali i ono što nijedan sud na svijetu ne može nadoknaditi.
U Srebrenici počinje naša potraga za Ratkom Mladićem, čovjekom čiji će zločini zauvijek ostati povezani s tim mjestom. U srpnju 1995. godine ovdje je naredio da se ubije 8000 Bošnjaka, što je bila stravična kulminacija rata u Bosni i Hercegovini.
Kompliciranoga, mučnog rata u kojem su se bosanski Srbi borili protiv Bošnjaka i Hrvata s kojima su živjeli u istoj zemlji. Poslije raspada Jugoslavije srpski su vođe sanjali tzv. veliku Srbiju, a na kraju su uspjeli osvojiti dvije trećine zemlje. Nakon masakra u Srebrenici, general bosanskih Srba Mladić to je mjesto darovao srpskom narodu.
Nekoliko mjeseci poslije rat je bio gotov, a Mladić je netragom nestao. Tražili su ga američki lovci na glave nakon što je vlada SAD-a za njega ponudila nagradu od pet milijuna dolara. Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju podnio je protiv njega optužnicu za ratne zločine, baš kao i protiv nekadašnjeg predsjednika bosanskih Srba Radovana Karadžića, kojemu se upravo sudi u Haagu.
No Mladić ima brojne prijatelje pa je godinama nesmetano živio u Beogradu. Na nogometnoj utakmici jugoslavenske reprezentacije i Kine sjedio je u počasnoj loži, u restoranu Ruderklub na Dunavu jeo je ribu, išao je na jogging i kupovao u pekarnici. Barem do listopada 2004. podizao je i svoju vojničku mirovinu.
Nakon toga gubi mu se svaki trag. Gdje je Ratko Mladić danas?
To žele znati ne samo oni koji su preživjeli masakr u Srebrenici nego i u Srbiji: o tome ovisi i budućnost te zemlje jer o članstvu u Europskoj uniji može ozbiljno razmišljati tek kad se ratni zločinac pojavi pred sudom. I tako je pravoslavna Srbija talac čovjeka koji je muslimansku Srebrenicu htio izbrisati s lica Zemlje.
Znamo da će biti gotovo nemoguće pronaći Mladića. Naša nas potraga preko Bosne i Hercegovine vodi sve do Beograda. Na putu nailazimo na tragove koje je Mladić ostavio za sobom i na ljude čije je živote teško ranio.
Nigdje tako teško kao u Srebrenici.
Hatidža Mehmedović bila je ondje kad su 11. srpnja 1995. srpski vojnici došli u Potočare, predgrađe Srebrenice. Tu je utočište potražilo 20.000 ljudi, u enklavi usred područja koje su zauzeli Srbi. UN je srebreničku dolinu proglasio zaštićenom zonom u kojoj će Bošnjaci biti sigurni. Ali UN-ove plave kacige samo su promatrale kad su u sigurnu zonu umarširali Srbi.
Hatidža Mehmedović vidjela je kako muškarce odvajaju od njihovih obitelji. Sve je bilo spremno za tisuće ubojstava, bili su tu čak i buldožeri da bi se mogle iskopati masovne grobnice. A na čelu srpskih trupa stupao je čovjek čija će se zlodjela, kako kaže Hatidža Mehmedović, pamtiti još 300 godina: Ratko Mladić.
Tog je 11. srpnja 1995. od njega stajala udaljena pola metra. Mladić je djeci dao čokolade i bombone te doviknuo majkama da paze na njih. Jednog je dječačića pogladio po glavi i rekao: „Ne morate se bojati, Mladić će se pobrinuti za vas.“ Hatidža Mehmedović autobusom je prevezena do teritorija koji su držali Bošnjaci, a njezin muž i oba njezina sina pokušali su pobjeći pješke preko brda. Zadnje što je o njima doznala jest da su ih zarobili Srbi.
Prije dvije godine u jednoj od nebrojenih masovnih grobnica pronađena je bedrena kost njezina supruga Abdulaha i rebro za koje je genski test pokazao da je pripadalo jednom od njezinih sinova. Ne zna je li riječ o Azmiru ili Almiru. Dok nam to priča, prvi i jedini put tijekom našeg razgovora na oči joj naviru suze.
Jedina je iz svoje obitelji preživjela genocid. Pretrpjela je, kako kaže, više boli no što je njezino malo srce može podnijeti. Iz jedne od soba na gornjem katu donosi fotografije i drveni mač, a zatim sjeda na stolicu u dnevnom boravku s uokvirenim slikama Almira i Azmira u krilu. „Mi koji smo preživjeli“, kaže, „dužni smo, zbog svih koji su mrtvi, ispričati što se dogodilo.“ Rukama prelazi preko fotografija.
„Gdje je Ratko Mladić?“ pitamo Hatidžu Mehmedović. „To me ne zanima“, odgovara, „ali neću mirno zaspati sve dok ga ne strpaju iza rešetaka.“

Pročitajte više u časopisu Geo- lipanj 2010.

Autor: Nicol Ljubić