Izrael/Sirija

Dan koji bi joj trebao biti najsretniji istovremeno joj je i najtužniji. Mladenka s Golana udaje se za Sirijca i više se nikad neće moći vratiti u svoju domovinu, koju su zaposjeli Izraelci. Obiteljska drama odigrava se u sjeni sukoba na Bliskom istoku.

Protekle je dvije godine Nihal možda uživala ispijajući u kafiću ledeni sok od manga. Večeri je možda provodila istražujući Damask, glavni grad svoje nove domovine Sirije. Večeri kada puše vjetar koji odnosi pustinjski pijesak i kada sve opet dobiva svoju boju. Tada je s Rabijem možda šetala uličicama u kojima pred kućnim vratima stariji muškarci sjede na plastičnim stolcima i puše nargile. Na krajevima tih tamnih, ravnih i dugih uličica kroz noć dopiru svjetla skupih vila s brežuljka Kasjun. Nihal i Rabi možda su šetali držeći se za ruke. Oni su sestrična i bratić. I sasvim poseban bračni par. Nihal je s Golana, sirijske visoravni koju je zauzeo Izrael, Rabi iz Sirije. Dana 27. rujna godišnjica je njihova vjenčanja.
Prije dvije godine automobilom su prešli šezdesetak kilometara od Golanske visoravni do Damaska. Suradnici Odbora Crvenog križa, koji su iz Izraela pratili mladence kroz demilitariziranu ničiju zemlju, u Siriji su s njima izgubili kontakt. Svoj su zadatak ispunili. No ipak su nam pomogli da pronađemo Nihal i Rabija u glavnom gradu, u kojem živi oko 1,7 milijuna stanovnika a još tri puta toliko ljudi navraća svaki dan. U tom gradu gotovo nitko nema adresu. Poštanski brojevi ne postoje, dok su kućni vrlo rijetki. Suradnici Crvenog križa rado su nam pomogli, jer pitanja koja zanimaju nas zanimaju i njih. Je li par koji se našao u središtu zanimanja pronašao svoj mir? Svoju sreću?
Dobili smo broj telefona u četvrti na rubu grada. Razgovaramo s Nihal. Pozivamo je u restoran. Oklijeva. O tome treba odlučiti Rabi. On razmišlja i pristaje, ali samo uz uvjet da je prisutan i Crveni križ.
U modernom središtu grada izlozi trgovina bliješte u tamnoj noći. Ljudi izlaze iz rasklimanih žutih taksija, popravljaju frizure i poravnavaju odjeću te odlaze u kupovinu ili na večeru. Stižu i Nihal i Rabi. Oboje su veseli i drže se za ruke. Konobar nam u širokim čašama sa šarenim slamkama donosi sok od manga. Nazdravljamo. Naš je dar u kutiji. Nihal razmotava vrpcu, podiže poklopac i viri unutra. Čim spazi fotografije, spušta poklopac. Smiješi se konobaru koji joj dodaje jelovnik.
No Nihal ga ne čita. Hranu koju je za nju naručio Rabi nije ni okusila. Kao i mnogo puta otkad je u Damasku, preplavljuju je sjećanja. Vadi fotografije iz kutije, stavlja ih na stol i uzima jednu za drugom. To su slike s njezina vjenčanja. Smije se, no izraz na njezinu licu odjednom se mijenja. Stavlja ruke na obraze, kao da tako nastoji svladati osjećaje. Trlja oči, privija se uz muža, duboko udiše – i zaranja u prošlost.
Golanska visoravan, Izrael, 25. rujna 2008. godine. Lijepa je mladenka odjevena u bijelo. Dok hoda, oko nje šušti til. Tamne su joj oči obrubljene crnim sjenilom, visoke jagodice ukrašene nježnim crvenilom, a usne sjajno našminkane. Nihal Jahja Safadi stara je 24 godine. Po nju uskoro stiže Rabi. Već iz daljine zagrlit će je svojim pogledom. Nekoliko koraka pred njom ipak će zastati. Njihovi se očevi trebaju pozdraviti prvi, a nakon toga se mladoženja treba obratiti puncu. Za to vrijeme mlada će stajati postrance i promatrati kako se Rabi pridržava pravila dok joj vjetar mrsi tamnu kosu oblikovanu u svečanu frizuru.
Ali još nije trenutak. Nihal ima još nekoliko sati. Pokušava pronaći odgovarajući izraz lica, izraz koji bi odgovarao ovom danu podijeljenih emocija. Ne uspijeva. Dok traži prikladnu fasadu, u njoj bujaju različiti osjećaji. Papirnatim rupčićima zaustavlja suze prije nego što joj se šminka s trepavica razlije po obrazima. Danas je njezino vjenčanje, ali oko nje je ratno stanje. Na dijademi joj svjetluca rujansko sunce Bliskog istoka.
Frizer koji svoje usluge naplaćuje nekoliko stotina dolara frizira je i šminka. On je najbolji na Golanskoj visoravni. Tog se jutra u pet sati Nihal s prijateljicama odvezla do njega u Madždal Šams. U osam su je posjetili novinari koje zanima njezino neobično vjenčanje. Poput prave zvijezde, Nihal se smiješila pred kamerama i govorila: „Istodobno sam sretna i tužna.“
Rekla je kako čovjek završava jedan život da bi mogao nastaviti živjeti. Majka i otac, oba brata i sestra, stričevi i tete, omiljeni nećak i prijateljice oduševljeni su. Ali sve to Nihal, mladenku s Golanske visoravni, Druskinju koja se ne udaje za muškarca iz sela, nego za nekoga s druge strane bodljikave žice, košta mnogo živaca. Takvo vjenčanje podrazumijeva radare, promatračke tornjeve i stražarske kućice. Takvo vjenčanje na liniji razgraničenja između Izraela i Sirije nadgledat će vojnici Ujedinjenih naroda i suradnici Međunarodnog odbora Crvenog križa. Kada mladenka za svojim ženikom krene prema Siriji, izraelski će vojnici za njom zatvoriti vrata prošlosti. Kroz ta se vrata ona više neće moći vratiti.
Pročitajte više u časopisu Geo - rujan 2011.

Autor: Nadja Klinger