Je li mir moguć?

Ženske redarstvene snage u Liberiji Seema Dhundia Indijke čine prvu žensku policijsku postrojbu Ujedinjenih naroda Kad policija u liberijskom glavnome gradu Monroviji zaustavi sumnjive vozače, loše im se piše. Dok se traži oružje i droga, putnici gledaju u cijevi strojnica pripadnica UN-ovih redarstvenih snaga koje nose neprobojne prsluke, ali katkad i sjenilo za oči i ruž za usne. 103 Indijke paravojne elitne jedinice prva su postrojba Plavih kaciga Ujedinjenih naroda koja se sastoji isključivo od žena. Predvodi ih Seema Dhundia, 40-godišnja majka dvoje djece. Postrojba je na zadatku u jednom od najgorih i najopasnijih mjesta na svijetu. Liberiju je uništio četrnaestogodišnji građanski rat. Nema tekuće vode, a u Monroviji je tek nedavno u neke ulice došla struja. Ellen Johnson-Sirleaf izabrana je za predsjednicu pošto je 2006. godine uhićen diktator Charles Taylor. Trenutačno vlada traumatiziranim narodom: u ratu je poginulo 250.000 Liberijaca, silovano je vjerojatno više od polovice žena, a više od 10.000 djece-vojnika ubijalo je pod utjecajem droga. Svi se sada moraju resocijalizirati. Postrojba Seeme Dhundije simboličan je znak: liberijska je predsjednica prva predsjednica izabrana na slobodnim izborima u Africi i u obnovi će se oslanjati na žene – dodijelila im je najvažnija ministarstva, šefica policije također ježena, a UN-ovi savjetnici trebali bi sve više novačiti policajke. „My girls“, moje djevojke, izletjelo je jednom u razgovoru zapovjednici Dhundiji, ali odmah se ispravila: njezina se postrojba sastoji od profesionalki. Mnoge su od njih već bile stacionirane u ratom pogođenom Kašmiru. Jesu li žene podobnije za očuvanje mira? „Možda“, oklijeva Dhundia, „možda žene imaju prirodnu sklonost uspostavi mira.“ „Ali“, odmah dodaje, „imamo velike ovlasti!“ I jasna pravila: ako su u opasnosti, pucaju. „Uspostava blagotvornog mira naša je snaga.“

Autor: Florian Hanig