Karmapa- lama

Trenutak od simbolične važnosti: u indijskom gradu Dharamsali slavi se Dalaj-lamin 74. rođendan. Nedostaje samo slavljenik osobno. U njegovu je naslonjaču 24-godišnji redov-nik, izbjeglica, osoba od političke važnosti – i uzdanica Tibetanaca. Geo donosi priču o kućnom posjetu kod nekoga tko se drži u pripravnosti za ulogu društvenog vođe.

„Ne valjda opet taj Karmapa!“ Indijski policajac mrzovoljno pregledava naše isprave. Na redovnički crvenom papiru za pisma Njegove Svetosti stoji službena formulacija: „Request for taking pictures of His Holiness the Karmapa during a day course of his schedule“; zah-tjev za dopuštenje snimanja fotografija Njegove Svetosti, Karmapa-lame, tijekom njegovih jednodnevnih aktivnosti.
Policajac odmahuje glavom. Čini se da mu taj Karmapa, 24-godišnji izbjeglica, i njegova zagonetna popularnost idu na živce.
Doputovali smo na sjever Indije kako bismo upoznali živog Buddhu. Duhovnog vođu moć-nog reda kagyü, u čiju mudrost i poslanje svoje nade polažu mnogi od šest milijuna Tibe-tanaca razasutih diljem svijeta. Koji unatoč svemu u progonstvu u Indiji nije ništa više od podnositelja molbi za produljenje dozvole boravka; čovjek od političke važnosti kojeg se mora nadgledati 24 sata na dan – kako ne bi rekao nešto što bi moglo naljutiti Kineze. Te kako mu se ne bi dogodilo ništa što bi svjetska javnost mogla predbacivati Indijcima.
Zato prije prvog susreta s Njegovom Svetosti moramo sjediti ovdje: soba broj 8 policijske prefekture u okrugu Kangra. Ured za registraciju stranaca, odjel Tibet, Odsjek sigurnosti. Brda spisa u valovima su raspoređena po ormarima i stolovima. Službenik zadužen za izbjeglicu Karmapu brižno dovodi u red svoj razdjeljak.
„Što vi Europljani uopće želite od tog čovjeka?“ pita. „Pa vi ste kršćani, zar ne?“ Dobro je da Akash, naš fotograf, čeka vani u autu. On je musliman – to bi nesumnjivo u policajca izazvalo krajnju sumnjičavost. I ovako naš dopis baca na radni stol kao da je riječ o trulu voću.
„You sit, you wait“, upućuje nas da sjednemo i čekamo.
Skamenjena lica, baca se na udaranje pečata. „Karmapa, Karmapa, Karmapa!“ galami i šepiri se upravnom zgradom s našim putovnicama kao da smo mu dali kakvu nedoličnu ponudu. Potom uzima u ruke fotografove fotoaparate, dugo ih preokreće i pregledava.
„Što uopće želite ondje fotografirati?“

Sasvim jednostavno: novo lice tibetanskog budizma – koje rijetko tko prepoznaje čak i u Indiji, a kamoli tek u inozemstvu. Na plećima Ogyena Trinleya Dorje počivaju nade cijelog naroda. Kao lama, on je budistički prosvjetitelj, učitelj. No to ga još ne potvrđuje kao pog-lavara reda. To će postati tek poslije dodjele naslova Gyalwang Karmapa-lama XVII. – poglavar u jednom od četiriju velikih redova tibetanskog budizma.
Samo taj Karmapa-lama može svojom mišlju i glasom predstavljati Tibet u 21. stoljeću. Na njega se ubuduće može prenijeti zadaća vođenja pregovora o budućnosti njegove domo-vine. Kao što to danas čini predstavnik Tibeta kojeg pozna cijeli svijet: Dalaj-lama XIV.
Karmapa-lama je svjestan toga. I njegovi su sljedbenici toga svjesni. Zapravo, toga su svjesni svi – iako to nitko neće javno izgovoriti.
Već odavno portreti Karmapa-lame vise u trgovinama i radionicama u Dharamsali, u kojoj živi najveća tibetanska zajednica u egzilu s 20.000 izbjeglica, odmah uz sliku Dalaj-lame.
„On je još neistrošen, možda može pronaći rješenje u sukobu oko Tibeta“, kaže tibetanska novinarka. „Ne može biti gore nego što je u sadašnjoj besmislenoj situaciji, u kojoj je ne-moguć bilo kakav pomak“, kaže stari trgovac knjigama. „Nadam se samo da Karmapa-lama neće pridonijeti stvaranju još veće pomutnje.“
To se nadaju i sve zainteresirane strane – tibetanski diplomati, indijski domaćini, kineski okupatori Tibeta. Jer, kad je Karmapa-lama posrijedi, malo je toga što ne izaziva prijepor.
Već samo vjersko pitanje: Karmapa-lama stoji na čelu budističke linije koja je stoljećima bila u zavadi s onom što je predstavlja Dalaj-lama. Tek je u progonstvu došlo do zbližava-nja dvaju vjerskih redova.
Ali što je Tibetancima činiti nakon Dalaj-lamine smrti? Tražiti njegovu reinkarnaciju u ma-lenu djetetu, kao što je predviđeno tradicijom, a potom ga sljedećih 15 godina promatrati kako sazrijeva u sljedećeg poglavara? A za to će vrijeme Kinezi učiniti sve kako bi dječaka pridobili na svoju stranu – ili mu pak odmah suprotstaviti vlastitoga ponovno rođenog? I sve to unatoč činjenici da je u osobi Ogyena Trinleya Dorje najbolje moguće pripremljen lama podjednakog ranga, spreman oko sebe okupiti narod?
Svi se još suzdržavaju. Indijci pokušavaju Karmapa-lamu izolirati na svom tlu – svaka bi pogrešna riječ mogla izazvati sukob. I Tibetanci žele spriječiti da ga se preuranjeno gurne na političku pozornicu. Kinezi ga zasad ignoriraju. A Dalaj-lama ostaje neodređen. Ipak, Karmapa-lamu je smjestio u samostan u blizini svoje rezidencije. Redovito se sastaje s njim. I govori o tome da mladi snažni Karmapa-lama „treba nastaviti započet posao“.
Nitko u ovom trenutku ne može reći što to točno znači. Jasno je samo to da su Dalaj-lami 74 godine. A Karmapa-lama je jedini plan B što ga imaju Tibetanci.
Želimo biti prvi novinari koji će ga pratiti tijekom tjedan dana. Ali što uopće znači „pratiti“ kad je riječ o svetoj osobi od političke važnosti? O živućem Buddhi, znači Prosvijetljenom, koji na savršen način utjelovljuje načela budizma?

Autor: Andreas Hilmer