Mesija 2010.

Svijet je spašen! Barem 30 sela na jugu Sibira. Ondje Visarion – nekadašnji policajac koji je u sebi otkrio sina Božjeg – navješćuje spasenje. I sljedbenicima drži propovijedi. Kako bismo doznali što im točno govori, Geov je tim posjetio „spasitelja“ – i postao dio „najnovijeg zavjeta“.

Čeka se Visarion. Mesija samo što nije došao, pitanje je minute.
„Jeste li ga spremni primiti?“ S jednostavno sklopljene drvene pozornice na rubu proplanka u tajgi mnoštvo svojih ovčica zapitao je Sergej Čevalkov, bivši pukovnik Crvene armije, a danas najviši svećenik u tzv. Crkvi Posljednjeg zavjeta.
Tisuće vjernika opkoljene tisućama komaraca okupile su se na Proslavi dobrih plodova povodom 18. godišnjice prve propovijedi koju je održao kao „novorođeni spasitelj“. „Napravite špalir kroz koji će proći!“ naredio je „otac“ Sergej.
Sibirsko je selo Petropavlovka pomalo zabačeno: nalazi se 3600 kilometara istočno od Moskve i 500 kilometara južno od Krasnojarska, dakle daleko od modnih pista.
Muškarci čupavih brada u gumenim čizmama i žene u dugim suknjama i s cvjetnim vijencima u kosi koje podsjećaju na djecu cvijeća davno proteklih vremena poslušno su se svrstali u dva reda i tako ispunili prostor između pozornice na rubu šume i 200 metara udaljenog mosta preko rijeke.
Otamo bi trebao doći on, „učitelj“, kako ga zovu. Prije, dok je još kao policajac u malom sibirskom gradu Minusinsku regulirao promet, zvao se Sergej Torop.
U 30. godini života spoznao je da je zapravo sin Božji. Čovječanstvo ide pogrešnim putem, upozorio je tada „novorođeni“. Majku Zemlju izmučila su i iscrpila njezina djeca, stoga će se početi opirati nizom prirodnih katastrofa. Njegova vijest, Bog zna, nije bila dobra.
Mesija se nije želio nazvati Isusom. U svojem se prvom govoru, koji je pred 33 slušatelja održao 18. kolovoza 1991. u Minusinsku, predstavio kao Visarion.
Ipak, da ne bi bilo sumnje, imao je Isusovu bradu, Isusovu frizuru, Isusove sandale (sa sportskim čarapama) i naboranu grimiznu odoru kakvu Sin Božji nosi na nekim ikonama. Tako ga nitko nije mogao previdjeti.
Da, mesija dolazi! Ali kad? Već je gotovo 11 sati, a za podne je Sibirski meteorološki zavod za područje sjeverno od mongolske granice predvidio snažne pljuskove. Nebo se već sada toliko spustilo da oblaci djeluju poput sablasne magle što kola kroz krošnje breza. Počne li padati kiša, put će se pretvoriti u blato, pa tko zna hoće li se „sin Božji“ moći probiti.
Visarion kroz mulj i lokve obično juri na svom četverokotaču, što može biti opasno. Od njegove kuće u divljini, nazvane Dom zore, do civilizacije u Petropavlovki 50 je kilometara. U slučaju da mu se nešto dogodi, morao bi dulje vrijeme čekati pomoć.
Kako bi nam uljepšao čekanje, „otac“ Sergej daje znak da počne ekumenski program. Na pozornicu stupa musliman u turbanu koji se na arapskom moli Alahu. Potom blijedi hinduist pjeva jednoličnu melodiju „Hare Krišna“, prije nego što sibirski šaman stane zazivati zemaljske duhove.
U svim je vjerama, propovijeda Visarion, dio Božje istine, pa su i njihovi pristaše dobrodošli u tzv. Crkvu Posljednjeg zavjeta. Tu je i predstavnica Društva za zaštitu prirode koja se hrabro popela na pozornicu. „Ja sam ateistica i ne poznam molitve!“ uzvikuje. „Stoga ću vam otpjevati pjesmu.“ I počne: „Vi ste anđeli ljubavi...“
Jedanaest i deset. Dolazi li? Sa zvučnika na livadi zaorile su se orgulje i zvona su počela vrlo glasno zvoniti. Poneki vjernik u znak nijemog štovanja na prsa polaže ruke. Oblaci se razilaze i nad Petropavlovkom sja sunce. Kao da je Svevišnji osobno želio najaviti dolazak svoga sina.
No bila je to lažna uzbuna. Svirku orgulja zamijenila je glazba na glasoviru, sjetna poput jednog od Chopinovih Nocturnea.
Neki su se uznemirili. Na kraju špalira, gdje „otac“ Sergej čeka Visariona, fotograf agencije France-Presse pokoškao se sa snimateljem National Geographica. I snimatelj BBC-a pokušava se progurati u prvi red. „Otac“ Sergej, kojeg je Visarion već jednom nazvao anđelom, svakom novinaru dobrohotno određuje gdje će stajati kako ne bi nastala pomutnja. Uostalom, mediji u svijet trebaju prenijeti istinu.
U tom se smislu već mnogo toga napravilo. „Učiteljeva“ djela /Posljednja nada/ i /Vrijeme promjena/ prevedena su na nekoliko jezika, a sada su dostupna i na internetu, na adresi /www.wissarion.info/ .
Dosad je objavljeno i deset godišnjaka u kojima Vadim Redkin, nekadašnji pjevač u moskovskom rock-bandu, u stilu Novog zavjeta opisuje život „sina Božjeg“.
Kad je redatelj Werner Herzog za njemačku televiziju došao napraviti film o toj skurilnoj sibirskoj duhovnosti, u tzv. Posljednjem zavjetu, 2. svesku, 14. poglavlju, stihovima 5. – 9. taj se posjet odrazio ovako:
5. I Visarion se okrene Werneru i njegovoj skupini te reče: „U Rusiju stigoste možda samo radi jednog jedinog trenutka. Taj će trenutak odrediti sudbine mnogih.
6. Vaš je posao sada jednak spasenju čovječanstva. Upravo se to mora osvijestiti u dogledno vrijeme nakon gledanja filma.
7. I sve će se to izravno odraziti na sudbinu onoga koji je to stvorio.
8. Mogli biste imati mnogo teškoća. Tada će nastupiti Treći, kojeg ne možemo zanijekati.“
9. „Što ste time mislili reći?“ upita Werner.

Pročitajte više u časopisu Geo- travanj 2010.

Autor: Michael Stührenberg