Dogoni
Miljenici etnologa
Zovu se Dogoni, žive u Maliju i omiljeni su objekt znanstvenih istraživanja. No njihov je kulturni kozmos izvanjskome promatraču toliko neobičan, toliko složen i zakučast da učene glave još nisu riješile njihovu zagonetku.
O Dogonima, tajanstvenom narodu koji živi na teritoriju Malija u unutrašnjoj delti Nigera, mogli bismo ispričati dvije priče: o njima i o tome kako su ih pronašli bijelci. Počnimo s tom drugom i susretom Dogona s antropolozima – jer da nema nje, ne bismo znali ništa ni o prvoj. Kao ni o tome kako je Bog stvorio svijet i kako ga je poslije toga Blijedi Lisac ispunio kaosom te što su nam zvijezda Sirijus i njen nevidljivi pratilac pripremili za godinu 2027. Priča počinje 1931. u Parizu, a na njenu je početku Marcel Griaule, prvi etnograf koji namjerava provesti terenska istraživanja u Africi. Do tog trenutka Francuska je s tim kontinentom vezana isključivo ekonomskim interesom: vlasništvo nad kolonijama se, dakako, podrazumijeva – crnačko stanovništvo u njima važno je za tržište radne snage, za rintanje na plantažama, ali ne i za kulturnu razmjenu.
Međutim, sredinom dvadesetih godina prošlog stoljeća duh novog vremena probija se do obala Seine uz mek zvuk klarineta Sidneya Becheta i oskudnu odjeću Josephine Baker. Njihova revue nègre svake je večeri do posljednjeg mjesta punila Theatre des Champs-Élysées. Crno je preko noći postalo privlačno – jer u Parizu svaka revolucija u području kulture znači prije svega estetski prevrat. Političku percepciju trasiraju umjetnost, moda i libido.
U toj je euforiji nastajao i pariški institut za etnologiju. Njegovi utemeljitelji, inspirirani pjesnicima i nadrealistima, žele početi školovanje „terenskih istraživača“. Među studentima je i mladi Marcel Griaule. Nakon što je dovršio prva istraživanja u Abesiniji, Griaule odlučuje proputovati Afriku duž sahelske osovine. Namjerava usporediti različite društvene zajednice u istim klimatskim uvjetima. Nisu baš svi njegovi suvremenici imali sluha za njegov plan. Primjerice, znameniti pariški helenist ekspediciju je proglasio besmislenom: „Prihvatili su se istraživanja civilizacija koje nam ne mogu ponuditi ništa zanimljivo.“ No Marcel Griaule žudi za dokazima koji će jednom za svagda dokazati upravo suprotno. Njegova ekspedicija Dakar-Djibouti, praćena avangardističkim glavama, trebala bi europskoj humanističkoj znanosti priskrbiti nove poticaje. Nakon, moglo bi se reći, dosadnog početka putovanja istraživačka se skupina 29. rujna 1931. uspjela domoći Sange, dogonskog sela smještena uza strm obronak visoravni Bandiagara, u samom srcu Malija. Nebo na Zemlji – rekli bi antropolozi.
Autor: Michael Stührenberg
|
