Butan

Narod, izbori i kralj

Na prvim demokratskim izborima u himalajskoj državi Butanu mnoge su se stvari odvijale drukčije nego u drugim zemljama. Naime, stanovnici su i dalje željeli apsolutnu monarhiju, ali ne i njihov kralj. A želji njegova veličanstva mora se udovoljiti.

Administrativni službenik Wangchuk iz kovčega vadi nov stroj i podiže ga kako bi svi vidjeli da je digitalni brojač namješten na ništicu. Nakon što su se nazočni u to uvjerili, svečano utiskuje pečat na sigurnosnu vrpcu. Sve se doima poput vjerskog rituala. Potom njegovi pomoćnici čine isto, i to 38 puta, koliko u pokrajini Bumthang postoji strojeva za brojenje. Svi se oni moraju javno zapečatiti.
Na prvi pogled djeluju kao da su dječje tipkovnice premda nije riječ o igri. Ti bi strojevi Butan i njegovih 700.000 stanovnika trebali otisnuti u novo doba jer će za nekoliko dana – a kraj je prosinca 2007. godine – ljudi na elektroničkim glasačkim kutijama birati prve predstavnike gornjeg doma, a u ožujku 2008. birat će kandidate dviju stranaka za donji dom parlamenta. U 100 godina starom kraljevstvu rađa se najmoderniji i najslobodniji oblik vladavine, demokracija. Time bi se teoretski mogao svrgnuti kralj – i to upravo na njegovu zapovijed.
Izborni ured pokrajine Bumthang smješten je u staroj drvenoj palači u Jakaru, njenu glavnom gradu. Na zidu visi plakat koji prikazuje ljude različite životne dobi kako, s rukom u ruci, pozivaju na pravednost i odgovornost na izborima. Po sobi su poput paukove mreže razvučeni električni vodovi. Dva računala zuje na ljepljivim stolovima, a kroz pukotine u drvenim zidovima puše vjetar. Uglednici, guverner, predsjednik glasačkog odbora i voditelj uprave zagrijavaju gola koljena na radijatorima, posebno dobavljenim za tu priliku.

U isto vrijeme u mjestu od Jakara udaljenom dva sata vožnje automobilom mladić kuca na drvena vrata seljačke kuće. Budističke molitve napisane na goveđim rogovima iznad ulaza trebale bi stanare zaštititi od zlih duhova. Mladić se ukućanima predstavlja kao Jurmey, 27 mu je godina, dolazi iz sela Ura s onu stranu planine i odnedavno se bavi politikom. On je njihov političar i želi ih predstavljati u pokrajinskom glavnom gradu. Ponaša se vrlo uljudno, ali i nesigurno.
Dok kroz prozor probija dim, obitelj sjedi u polumraku oko peći na prvom katu. Jurmey priča kako je upravo položio ispit iz ekonomije na najboljem visokom učilištu u zemlji, na Sherubtse Collegeu. A o demokraciji zna iz novina. „Tako se u meni i rodila zamisao da se kandidiram za izbore“, kaže. Od tada starim džipom obilazi doline i drži govore.
Obitelj sjedi uz ognjište i sluša ga. „Demokracija je nešto novo“, kaže seljak dok u vatru pažljivo stavlja komad drva. „I zbunjuje nas. Sad je na nama da odlučimo. Ali kako možemo znati što je dobro, a što loše?“
Dosad su za upravitelja sela uvijek birali jednog od svojih. Važne odluke, poput gradnje mosta, donosili su zajednički. A o velikim se stvarima brinuo kralj – tako je bilo od pamtivijeka. Seljanka kima glavom: „Kralj nam je kao otac! Uvijek je o nama vodio računa. Teško nam je pomisliti da to više neće činiti.“

Pročitajte više u časopisu GEO- kolovoz 2008.

Autor: Andreas Hilmer