Novi srednji sloj Afrike

S jedne strane masovno siromaštvo, s druge bogatstvo, a između – ništa. Takvu smo sliku dosad imali o afričkom društvu. No u nekim se državama počeo razvijati srednji sloj koji bi vrlo brzo mogao promijeniti kontinent.

Najsiromašniji dio svijeta mijenja lice. U Africi nastaje socijalni sloj koji dosad nije bio zapažen: srednja klasa.

U europskim medijima najčešće postoje samo dvije vrste Afrikanaca: jedni siromašni, ispaćeni od gladi, bolesti i ratova, a drugi bogati, oligarsi ili diktatori koji se u svojim vilama na Azurnoj obali goste ili rasipaju novac položen u švicarskim bankama.

Znanstvenici su dugo pratili te suprotnosti i zanimali se isključivo za krize i probleme u Africi: sidu, etničke sukobe, iseljavanje, socijalne tenzije, eksploataciju prirodnih resursa ili širenje pustinja. Jean-Michel Severino, bivši potpredsjednik Svjetske banke i direktor francuske Agencije za razvoj (AFD), u svojoj je novoj knjizi Africa’s Moment napisao: „Afriku prikazuju tako da – u najboljem slučaju – izazove suosjećanje i spremnost na pomoć. Ili u najgorem slučaju odbacivanje. I jedno i drugo nije u skladu s vremenom.“

Crni se kontinent mijenja. U proteklom desetljeću bruto domaći proizvod natprosječno se povećao (vidi grafiku): od 2000. do 2008. godine povećao se za prosječno pet posto (u odnosu na četiri posto u Latinskoj Americi i samo dva posto u industrijskim zemljama). Još jedan pozitivan gospodarski pokazatelj jest snažan porast novoosnovanih poduzeća.

Strani investitori, prije svega Kinezi, ali i Amerikanci, otkrili su kontinent. Američki informatički koncern IBM u proteklih je pet godina u Africi uložio više od 300 milijuna dolara. Indijski div mobilne telefonije Barthi Airtel nedavno je najavio da će u 16 afričkih država izgraditi podružnice.

S tim porastom promijenila se i slika društva: oblikovala se skupina zaposlenika na vodećim pozicijama, službenika i malih poduzetnika koji teže životnom standardu europskog ili američkog srednjeg sloja. Francuski znanstvenici iz Bordeauxa uputili su se s fotografom Joanom Bardelettijem u Afriku kako bi upoznali te ljude.

Na svom su putovanju naišli na raznolike primjere: na kenijskog stanovnika sirotinjske četvrti koji radi u istraživačkom institutu i poslijepodne igra golf, na voditelja odjela kadrovske službe sigurnosne tvrtke u mozambičkome Maputu koji se sa svojom djevojkom svađa jer želi djecu odgajati „prema zapadnim modelima“ ili na studenticu etnologije iz Abidjana u Obali Bjelokosti koja je radom u dva pozivna centra uspjela postići blagostanje.

Većina ispitanika francuskim je znanstvenicima objasnila da su teško radili i vlastitim trudom zaradili za život. Tvrde da im nisu pomagali iseljeni roditelji. Za Afriku, čija su nacionalna gospodarstva često još uvijek ovisna o prihodima iseljenika, to je nešto kao mala revolucija.

U kojim je državama posebno vidljiva? Recimo u Gani, tvrde francuski znanstvenici. „Država profitira od mnogih iseljenika koji su se vratili iz dijaspore i uložili u svoju domovinu. A lokalno gospodarstvo postaje izrazito dinamično“, objašnjava politolog Dominique Darbon, voditelj istraživačke skupine iz Bordeauxa. Južnoafrička Republika, Nigerija, Kenija i Kamerun države su u kojima će razvoj uskoro također biti jasno vidljiv.

U nekim državama razvoj često zastane iz političkih razloga. Takav je slučaj, smatra Darbon, „slom u Obali Bjelokosti, koja je dugo bila utjelovljenje afričkoga gospodarskog čuda“.

Politolog Darbon objašnjava kako srednja klasa podržava državu te da nije kritična prema njoj. Upravo taj dio stanovništva nije sudjelovao u etničkim konfliktima koje su nakon predsjedničkih izbora 2008. godine u Keniji izazvali vlada i opozicija. „Zbog toga se politička stabilnost vratila brže nego što se očekivalo.“

Nova afrička srednja klasa nikako nije općenito prepoznatljiva i jasna. Afropesimisti rado ukazuju na to kako je novo blagostanje nastalo isključivo zbog naglog porasta cijena sirovina, ponajprije nafte, od kojeg kontinent profitira. I dodaju kako mase u Africi nikada nisu imale koristi od tog bogatstva te da će stari problemi poput korupcije ostati.

Ili recimo afrička nasljedna bolest zvana glad. Čak i u prosperitetnim državama rastuće cijene namirnica uzrokuju nemire. Nakon porasta cijene kruha 2009. godine na masovnim prosvjedima u Mozambiku smrtno je stradalo desetero ljudi. U toj državi gospodarstvo godišnje raste više od osam posto, međutim 65 posto stanovništva ipak živi na pragu siromaštva. U Južnoafričkoj Republici, koja je ekonomski najjača na kontinentu, također se prosvjeduje: u rujnu 2010. godine državni su službenici tražili povišenje plaća i štrajkom tjednima blokirali zemlju.

Unatoč takvim primjerima stručnjaci za Afriku smatraju da je kontinent u jasnom, održivom uzletu u kojem uvelike sudjeluje i srednji sloj. Taj je sloj i povijesno jamac velikih uspjeha: Velika Britanija mogla je postati prva prava svjetska sila u 18. i 19. stoljeću jer je imala ekonomsku potporu jakoga srednjeg sloja. Poslije je i u SAD-u srednji sloj preuzeo istu funkciju. Danas se pak u Kini odvija sličan proces.

Pročitajte više u časopisu Geo - kolovoz 2011.

Autor: Serge Michel