Slijepi u Hrvatskoj

Udarac loptom u glavu u dječjoj igri na sarajevskim ulicama – i jedanaestogodišnjak, kojemu je vid već bio „krhak“, ostao je slijep. Bilo je to prije 39 godina. Danas je Vojin Perić suprug, otac sedmogodišnjakinje, glumac, pisac, ravnatelj Kazališta slijepih i slabovidnih Novi život, predsjednik Hrvatskog saveza slijepih i još štošta, jer kako kaže: „U svakom od nas ima sitnih detalja koji svojim jezikom govore o različitim stvarima.“ Razmišljate li često o svojoj sljepoći i vraćate li se u kožu jedanaestogodišnjaka koji je izgubio vid? Ne razmišljam o tome, pa gdje bi me to dovelo. Zbog udarca loptom u glavu popucale su kapilare, liječenje nije uspjelo, vid je nestao... To je razdoblje crna rupa u mom sjećanju. Srušio mi se svijet. Jedva sam čekao izaći iz bolnice i početi živjeti normalno. Pristojno osnovnoškolsko obrazovanje dobio sam u Zavodu za slijepu djecu i omladinu u rodnom Sarajevu. U Zagreb sam došao 1976. i u Centru za odgoj i obrazovanje „Vinko Bek“ upisao školu za telefoniste, nakon koje sam se zaposlio i unajmio stan. U isto sam vrijeme upisao studij komparativne književnosti i povijesti te počeo raditi u kazalištu Novi život. Tih se dana nerado sjećam jer sam bio preopterećen. S vremenom sam faks zanemario te 1985. napokon rekao: „Dosta je, neću ga završiti i baš me briga!“ Nastavio sam se baviti kazalištem i raditi kao telefonist. No 2001. bilo mi je dosta toga pa sam se potpuno posvetio kazalištu. Nekoliko godina poslije dobio sam status profesionalnoga glumca u Hrvatskom društvu dramskih umjetnika. Zadovoljan sam, ne toliko financijskim statusom koliko time što radim posao koji volim. A kako je došlo do vašeg angažmana u Hrvatskom savezu slijepih 2006. godine? Stalo mi je do toga da slijepi u Hrvatskoj napokon počnu dostojanstveno živjeti i da za svoju invalidnost dobiju doplatak dostojan čovjeka. To je bio moj jedini izazov da se prihvatim mjesta predsjednika saveza. Ne sjećam se da sam se u životu oko nečega toliko trudio koliko oko tog doplatka. S obzirom na stanje u zemlji, tražimo mjesečno 2500 kuna doplatka, ali trud još nije urodio plodom. To nije doplatak socijalne pomoći, to je doplatak koji treba nadoknaditi potrebe sljepoće. Pomagala za slijepe, kojih je u Hrvatskoj registrirano oko 6000, vrlo su skupa. Koliki je taj doplatak sada? Slijepi danas u Hrvatskoj dobivaju oko 50 eura mjesečno. U Albaniji dobivaju 100, a u Bosni i Hercegovini te Srbiji 175 eura. Zemlje koje nam gledaju u leđa što se tiče ekonomije daju više nego Hrvatska, to je pokazatelj socijalne neosjetljivosti kod nas. U Francuskoj je, na primjer, doplatak 715 eura, u Italiji i Austriji oko 600, a u Njemačkoj iznosi otprilike 500 eura. Mislim da nije upitan novac, nego nema političke volje. Osim toga, u udrugama osoba s invaliditetom ima nesporazuma. Cijeli intervju pročitajte u novom broju časopisa GEO...

Autor: J