Potraga za korijenima duhovnosti

Zašto čovjek vjeruje?

Teško da bi dva ljudska bića mogla biti udaljenija jedno od drugoga od muslimana koji u jezeru u Maliju obavlja ritualno pročišćenje i yamabushi-budista koji moli ispod vodopada u Japanu. A ipak im se obojici život okreće oko iste osi: oko nadmoćne, nadnaravne, transcendentne sile. Oko Boga. Vjera je globalna. Poput sposobnosti govora nalazimo je u svim poznatim kulturama. Stoga znanstvenici, kao što pokušavaju pronaći jednu sveobuhvatnu gramatiku, tragaju i za općim načelom pobožnosti. Za općesvjetskim odgovorom na pitanje: Zašto čovjek vjeruje?

Došli su kako bi osjetili potvrdu svoje vjere. Došli su kako bi učvrstili svoju vjeru. Došli su u potrazi za smislom svog postojanja. Papinski posjet Benedikta XVI. u srpnju 2008. bio je za Australiju najuzbudljiviji događaj od Olimpijskih igara održanih 2000. godine. Misa održana pod vedrim nebom na Svjetski dan mladih bila je s više od 200.000 nazočnih hodočasnika iz 170 zemalja najveće bogoslužje u povijesti te države.
Vjernici su imali priliku doživjeti suvremen događaj uprizoren sa srednjovjekovnim štihom. Zar je Papa zvijezda? Da, on to nesumnjivo jest jer njegovi suvremenici, bez obzira na to u kojoj životnoj dobi bili, kojem društvenom sloju pripadali, kojeg spola bili, očigledno čeznu za mitovima i ritualima; za autoritetom i vjerodostojnošću; za osobom koja će biti uzor i projekcijska površina na kojoj će se zrcaliti pouzdanost i istinoljubivost.
Kao personifikacija najmoćnije duhovne službe, Papa ispunjava težnju za pribranošću i jedinstvom riječi i djela, a kao najviši predstavnik Katoličke crkve, najstarije globalne institucije, i težnju za kultnim obožavanjem.

Zar je Dalaj lama zvijezda? Samo jedna od mnogobrojnih škola budizma štuje ga kao svoga duhovnog vođu. A ipak se Tenzing Gyatso, Dalaj lama XIV., proteklih desetljeća uzdigao u najznačajnijega budističkog uglednika u svijetu. On je utjelovljenje filozofije koja već dulje vrijeme nailazi na veliko zanimanje zapadnjačkog svijeta i privlači sve više poklonika, među ostalim i zato što Dalaj lama optimalno koristi suvremene mogućnosti prijevoza i komunikacije. No svojim poklonicima diljem svijeta savjetuje: „Ostajte pripadnici religije unutar svoga kulturnog okruženja“. Dalaj lama smatra da je zapadnjacima tibetanski budizam neka vrsta „posljednjeg spasa“.

Kako to da onda etablirane crkve ne izvlače veću korist iz te snažne ljudske težnje za duhovnim utočištem? Zašto se, primjerice, kršćanstvo, koje je s otprilike 2,1 milijardom sljedbenika ispred islama, kojem se priklanjaju 1,3 milijarde vjernika, i budizma, koji broji oko 800 milijuna pristaša, kao institucija našlo u procesu osipanja?
Odgovor na to pitanje glasi: između vjere i pobožnosti postoji znatna razlika. Vjera je kolektivni, tradicijom prenošeni oblik pobožnog ponašanja; pobožnost je, za razliku od toga, individualno duhovno iskustvo pojedinca.
A raznoliki cvjetovi duhovnosti bujaju kao nikad prije. Razdoblje kasne moderne: supermarket s bogatom ponudom raznoraznih vjera i spasenja. Svaki čovjek danas može raspolagati svojim privatnim nebeskim kraljevstvom a da ne ulazi u sukob s nekom institucijom. Pojedinac više ne traži zaštitu od jednog Boga koji zahtijeva bespogovorno štovanje, nego se utječe vjeri u više mogućnosti: u budističku reinkarnaciju i šamanističku produhovljenu prirodu, u evangeličku karizmu i pozitivno razmišljanje, u anđele čuvare, čarobnjake, proroke.
„Društva višestrukog izbora“ kreiraju vjere višestrukog izbora: „Vjerska pripadnost pojedinca danas više nije neopozivo utvrđena činjenica“, piše američki sociolog Peter Berger, „ona nije okolnost na koju on nema baš nikakvog utjecaja, recimo poput genskog naslijeđa; ona u sve većoj mjeri proizlazi iz procesa u kojem pojedinac uvijek iznova konstruira svijet oko sebe i sebe samoga.“
Kako bi ušao u trag pobožnosti kao subjektivnoj strukturi svijesti, američki je profesor psihologije William James već 1902. godine u ciklusu predavanja pod naslovom „Raznolikosti vjerskog iskustva“ predložio „potragu za iskonskim iskustvima“, na kojima se temelje osnovna načela zajednička vjernicima svih religija. U skladu s tim može se postaviti pitanje što je u osnovi kršćanstva, islama, židovstva, budizma, hinduizma, konfucijanizma, taoizma, sikhizma, šintoizma, animizma i religija zasnovanih na obožavanju prirodnih sila.
Koji je najmanji zajednički nazivnik pobožnosti? Koja to antropološka temeljna konstanta odgovara na pitanje: Zašto čovjek vjeruje?

Pročitajte više u časopisu GEO- prosinac 2008.

Autor: Christian Schüle