Ekološka ekonomija

Skup svih oblika života, biološka raznolikost, neizmjerno je dragocjen. On je blago odviše vrijedno da bi se njegova vrijednost izrazila samo u novcu. To je mišljenje podjednako rašireno koliko i hvalevrijedno. No isto to mišljenje služi kao isprika kad se živa priroda doživljava samo kao nešto dobiveno besplatno, što se bez imalo grižnje savjesti uništava ako to obećava kratkoročnu dobit. Kako bi to spriječili, ekolozi se udružuju s ekonomistima. Zajedno pokušavaju u eurima i centima iskazati vrijednost usluga koje pružaju pčele i dabrovi, šume mangrova i koraljni grebeni. Poticaj je to za revolucionarnu promjenu načina razmišljanja ekonomista.

Ovih dana nov način razmišljanja sve odlučnije pokreće skupinu političara i ekonomista. Dugo su njihovi kolege smatrali da se kvantificirati i izračunavati može samo dobit, proizvodnja te prodaja poduzeća i nacionalnih gospodarstava. Tu nije bilo mjesta za milozvučan pjev ptice, umirujući pogled na livadu ili osvježavajući miris mora.
„Priroda“ je bila važna samo kao sirovina u obrtničkim ili industrijskim proizvodnim procesima, npr. kao plantažna stabla. Ekonomski su većinom promatrane pojedine vrste koje se moglo izrabljivati, ali ne i njihovi ekosustavi. Flora i fauna koja nije donosila materijalnu korist, cijelo bogatstvo jedinstvenih i čuđenja vrijednih oblika prirode, s ekonomskog je stajališta promatrana većinom kao dobro sentimentalne vrijednosti.
Tek kada je to blago počelo nestajati, neki su stručnjaci počeli razmišljati drukčije. Prodrmani brzim nestankom biljnih i životinjskih vrsta, stručnjaci se sve više pitaju nestaju li s njima ipak sasvim konkretne novčane vrijednosti. Danas deseci timova takozvanih ekoloških ekonomista intenzivno rade na iskazivanju vrijednosti biološke raznolikosti – i to točno u euro i dolar.
Od 2007. godine to novo razmišljanje osvaja i najviše političke razine. Na sastanku G8+5 u Njemačkoj ministri zaštite okoliša najvažnijih gospodarskih nacija pokrenuli su provođenje opsežne studije koja treba procijeniti gospodarske posljedice smanjenja biološke raznolikosti, slično kao što su i cijenjeni radovi nekadašnjeg ekonomista Svjetske banke, sir Nicholasa Sterna, 2006. godine upozorili na ekonomske posljedice klimatskih promjena. Dakle, treba izračunati koji troškovi nastaju kad ekosustavi nude sve manje svojih „dobara i usluga“, također i onih koji su dosad bili na glasu kao „meki“ te ih se nije uzimalo u obzir.
Ministarstvo zaštite okoliša Savezne Republike Njemačke predvodi te s Europskom unijom većim dijelom i financira studiju Ekonomija ekosustava i bioraznolikosti (The Economics of Ecosystems and Biodiversity – TEEB). Studija se provodi pod pokroviteljstvom Programa Ujedinjenih naroda za zaštitu okoliša, a istraživanje, najveće te vrste, koordinira indijski ekonomist Pavan Sukhdev.
Otprilike 200 znanstvenika iz 35 zemalja radit će na studiji do objavljivanja završnog izvješća u jesen 2010. godine. Za najrazličitije ekosustave na Zemlji dosad je obuhvaćeno više od 1100 „vrijednosti“.
Sukhdeva, bivšeg bankara, smatraju pionirom „ekološke ekonomije“. Primjerice, „zelenim bilanciranjem“prvi je put obuhvatio gospodarski doprinos prirode na Indijskom potkontinentu. Jedan od njegovih rezultata: samo raznoliki proizvodi iz šuma sjeveroistočne indijske Savezne države Arunachal Pradesh mogli bi povećati gospodarski rezultat te regije za trećinu kad bi imali iskazanu vrijednost i ne bi se prešutno uništavali.
Znanstvenici uključeni u studiju TEEB već su došli do uvjerljivih rezultata kad je riječ o ekosustavima mora. Doduše, već dulje vrijeme postoje gomile brojki o trgovinskoj vrijednosti namirnica iz mora. No autori TEEB-a analizirali su ribolovne statistike iz perspektive gubitka. Koliko će iznositi gubitak ako se mora nastave izlovljavati podjednako neučinkovito kao dosad? Odgovor glasi: 50 milijardi američkih dolara godišnje.
Kad bi se 20 do 30 posto površine oceana proglasilo zaštićenim područjem, mogla bi narasti populacija morskih organizama u vrijednosti od dodatnih 70 do 80 milijardi američkih dolara. Više od stotinu znanstvenih studija pokazalo je da je razmnožavanje riba i drugih morskih organizama u novoproglašenim zaštićenim područjima bilo toliko intenzivno da se pozitivno odrazilo i na okolna morska područja. Od toga je profitiralo i ribarstvo.
„Priroda je gospodarstvo“, sažima Robert Costanza revolucionaran način razmišljanja. Costanza vodi Institut za ekološku ekonomiju Gund u američkoj Saveznoj državi Vermont. Ondje se osmišljava ni manje ni više nego nova životna filozofija /Homo oeconomicusa/.
Alternativni istraživači pritom ne žele ukidanje ekonomije, nego upravo suprotno: žele je proširiti na sve žive organizme na svijetu.
Tržište je, uvjereni su, u biti podsustav znatno moćnijega gospodarstva – podsustav gospodarstva biosfere. U tu svrhu istraživači stvaraju potpuno nove „račune troškova i koristi“ koji obuhvaćaju sve ono što se dosad nije pojavljivalo ni u jednoj bilanci, niti je imalo cijenu te se stoga moglo trošiti nemarno i bez ikakvih posljedica za gospodarstvo.
Nove bilance pokazuju: da je Zemlja industrijsko poduzeće, dosadašnja praksa korištenja prirodnih bogatstava svakog bi predsjednika uprave natjerala na davanje otkaza. Već su gotovo dvije trećine svih usluga ekosustava ugrožene ili ih se ne koriste održivo.
Mi, dioničari tvrtke Zemlja, dosad nismo profitirali od razumna korištenja dugotrajnom imovinom koja nam je besplatno stavljena na raspolaganje, nego od izrabljivanja i rasipna služenja radionicama, strojevima i uredskim zgradama.

Pročitajte više u časopisu Geo- svibanj 2010.

Autor: Andreas Weber