Lavovi

Kraljevi skloni demokraciji

Jesu li lavovi, „vrhovni lovci savane“, hiroviti vladari? U međusobnim odnosima nisu nimalo hiroviti. Štoviše, u čoporu su velike mačke pravi demokrati. One ne poznaju pritisak skupine te se u zajednici ponašaju tolerantno, kaže Craig Packer, istraživač koji o lavovima zna više od bilo koga drugoga.

Točno u 22 sata nad verandom Petera Morkela pale se milijuni zvijezda što svjetlucaju poput dijamanata – to je prizor koji se ne može vidjeti nigdje drugdje. Trenutak prije ugasio se generator. Rotori su se okrenuli još jedan, posljednji put, a potom je kuća na rubu kratera Ngorongoro ostala bez struje. Svjetiljke su se iznenada ugasile. Kao da je čekao taj trenutak, ekvatorijalni se mrak strmoglavio kroz prozore poput gladnoga grabežljivca te je progutao zidove, vrata, namještaj, cijelu istraživačku postaju stručnjaka za nosoroge Petera Morkela. Nekoliko je sekundi baršunasta crnina potpuna. Zemlja je postala nevidljiva. Samo na nebeskom svodu svjetlucaju kozmičke vatre.
Nakon nekog vremena oči su se privikle na svjetlost zvijezda te prepoznaju obrise, sablasna stabla, grmove i nekoliko afričkih bivola kako pasu u blizini verande. Kroz prozorska stakla dopire njihovo glasno disanje pa čak i trganje vlati trave koje trpaju u usta i mljackajući žvaču. U daljini odzvanja topot kopita u bijegu. Potom vlada tišina koja nimalo nije ugodna.
Ona je stupica iz koje iznenada slijedi gromoglasan napad na ljudski sluh: rika, groktanje, stenjanje iz grubih grla. Tri lava bacaju svoje zaglušujuće urlike niz velik lijevak kratera. Borbeni tim čopora, ujedinjen u obrani zajedničkog teritorija, akustički demonstrira svoju nadmoć. Gromki bas počinje serijom /staccato/ podrigivanja. S nešto višim tonom ubacuje se bariton te se poput sirene penje i spušta niz tonsku ljestvicu. Potom slijedi svijetli tenor. Sa svakim glasom u kanonu rika postaje sve glasnija. Pojedini se registri stapaju u disonantan trozvuk. Tako se zbor mužjaka minutama razmeće svojom ubitačnom snagom.
No pluća grabežljivaca izbacuju više od vrućeg zraka. U krugu od osam kilometara suparnicima time poručuju koliko divljih tipova tu samo čeka da svakog uljeza razderu kandžama i zubima.
Vjerojatno je nastup trojke program koji se u krateru ponavlja iz večeri u večer. Naime, afrički su bivoli na početku spektakla samo digli glave. Ali kada su se s lijeve strane od sjene grmlja odvojila tri obrisa, krzna sivo osvijetljena zvijezdama i uzdignutih repova, kopitari su pobjegli.
„Znam tu trojku dobro“, kaže Craig Packer sljedećeg jutra kad je doznao što me je držalo budnom na verandi na sofi za goste. Packera ovdje u Tanzaniji zovu Mr. Lion. Na međunarodnoj znanstvenoj sceni on je na glasu kao pravi stručnjak za lavove. Među ostalim i zbog toga što zna kako svoje novosti slikovito iznijeti te njihovo značenje učiniti razumljivim i laicima. Zahvaljujući njemu afrički su lavovi postali podjednako poznati kao i primati.
Dakako, taj profesor iz Minnesote nije prvi koji je proučavao tanzanske velike mačke. Da ti grabežljivci žive u velikim obiteljima, da braća lavovi sklapaju koalicije, osvajaju hareme ženki i ubijaju mladunčad prije nego što se pobrinu za vlastito potomstvo, biolozi su znali i prije Packera. Usprkos tome, spoznaje o ponašanju lavova ostale su pojedinačne, mješavina bizarnih i nimalo iznenađujućih epizoda kakve su poznate s repertoara drugih sisavaca. Lavovi su kao vrsta bili samo još jedan primjer za široko rasprostranjeno vjerovanje u „genetički egoizam“; bili su samo marionete evolucije.
Packeru je ostalo da otkrije koliko je čoporska zajednica bila podcijenjena. Njegove dugoročne studije daju sliku kolektiva velikih mačaka koji nije samo pod utjecajem gena, nego se njime prije svega upravlja razumom. Čak i u smrtno ozbiljnom lovu timovi ne poznaju genski uvjetovano ponašanje pod pritiskom skupine, što se dugo vjerovalo. Sudjelovanje u lovu vlastita je odluka svakog pripadnika čopora.
Zoolog Packer, čija su stručna područja ekologija, evolucija i ponašanje, otkrio je da članovi čopora pomažu samo onda kad je prema njihovu mišljenju pomoć potrebna ili kad je šansa za gozbu veća od rizika da budu ozlijeđeni u borbi. Veličanstvene bivole ili zebre koje se ritaju lavovi većinom svladavaju u skupini. Nasuprot tome čopor smatra da svaki član može sam svladati gnua ili bradavičastu svinju te mirno čeka da drugi pripreme gozbu.
Svi se ponovno okupljaju oko ulova. Ulov se velikodušno dijeli, doznao je Packer. Time je pak opovrgnuta još jedna stara teza da lavice love u čoporu samo zato što kao tim mogu uloviti više. Upravo je suprotno: svaka lavica ulovi sama i do 90 posto više nego kad lovi u skupini. Dakle, moraju postojati drugi razlozi za udruživanje.
Terencem napuštamo rub Ngorongora, kratera ugaslog vulkana koji je opisan u mnogim knjigama i filmovima. Izdiže se 500 metara nad okolicom. U unutrašnjosti kratera prostire se diljem svijeta poznata ravnica površine 25.000 hektara koja je bogata divljim životinjama. Ali mi ne želimo ići tamo, nego s vanjske strane, niz padinu, u zaštićeno područje Ngorongoro (Ngorongoro Conservation Area) koje granični s Nacionalnim parkom Serengeti. Naš je cilj Seronera u središtu nacionalnog parka gdje je sjedište njegove uprave i nekoliko objekata za smještaj turista.
Tek što smo se spustili, Packer iznenada zaustavlja vozilo jer misli kako je vrijeme da nam demonstrira koliko dobro poznaje lavove nakon više od 30 godina istraživanja na terenu. Gleda kroz teleobjektiv i ondje gdje nitko ništa ne vidi, Mr. Lion iza grmlja akacije prepoznaje „jednu od /Lost Girls/„. „Izgubljene“ su sestre koje su zajedno napustile čopor u kojem su došle na svijet. Nisu se odselile daleko od doma, kako nam objašnjava Packer, nego samo malo dalje. Odvojile su jednu parcelu majčina teritorija i osnovale novu zajednicu ženki.
Teritorij na najboljemu mjestu svakom čoporu lavova osigurava opstanak. No što znači dobra adresa za elitu u svijetu životinja Serengetija? Kao lovci iz zasjede lavovima nikako ne odgovaraju područja s visokom gustoćom plijena. Budući da znaju kako više očiju bolje vidi, lovci jako paze na to da se dobro skriju. Na mjestima gdje životinje manje pasu, oko grmova, uzvisina na tlu, stijena i tragova erozije, raste zelenija trava koja plijen pouzdano mami u zamku.
Prvi izbor tromih lovaca ipak su mjesta oko pojila. Skloni ljenčarenju, ondje nalaze idealne uvjete. Skriveni u blizini pojila, lovci čekaju dok sljedeći obrok ne nađe put do njih. Shvatili su da kopitari moraju redovito utažiti žeđ, čak i tamo gdje na njih vreba smrt.
Zadivljujući talent da katkad iskoriste individualne, a katkad kolektivne snage lavove čini posebnim s biološkog stajališta, što je postalo očitije i sa svakom novom Packerovom studijom. Odabir između te dvije mogućnosti tu vrstu posebno razlikuje od ostalih grabežljivaca koji žive u skupinama.
Među 4 do 15 lavica koje čine jezgru svakog čopora nema hijerarhije.
Za razliku od njih, na primjer u skupinama patuljastih mungosa ili merkata, alfa-ženka despotski brani svoj privilegij na potomstvo i time ograničava razmnožavanje ostalih ženki te ih degradira u kastu pomoćnica.
Kraljica životinja je pak demokratkinja. Svaka lavica u čoporu ima jednako pravo na majčinstvo. Lavice iz iste velike obitelji sinkroniziraju koćenje mladunaca te dijele poslove dojenja, čuvanja mladunaca i lova. Njihova suradnja ne samo da jača skupinu nego koristi i svakoj pojedinačnoj lavici. Tijekom života svaka lavica odgoji otprilike jednak broj mladunčadi.
Iz terenca se ne vidi gotovo ništa od onoga što američki biolog opisuje. U taktu skokova po rupama i kolotrazima lijevo i desno pokraj ceste promiče nekoliko karizmatičnih velikih mačaka i krajolik koji one nastanjuju te se ne primjećuje ništa od onoga što se o njima inače čuje. No što dulje traje vožnja to je Serengeti više napučen pustolovinama, borbama, mladunčadi, lovovima, orgijama prežderavanja, selidbama, strastima i intrigama. Fantazija savanu može pretvoriti u pozornicu dramatičnih sapunica.
Tu spada i priča o onim skupinama ženki koje su se frkćući suprotstavile nepoznatoj skupini mužjaka. U nuždi lavice podržavaju čak i svoje muške vođe čopora. Kao, na primjer, kad se moraju suprotstaviti nadmoćnijim bandama mužjaka koji im žele preoteti harem s teritorijem i monopolom paše. Ali sudjeluju li svi u ratu bandi?

Pročitajte više u časopisu Geo - ožujak 2010.

Autor: Uta Henschel