Maksimir: skriveno bogatstvo vrsta

Imati prirodu kao dio grada danas je povlastica. Posebno zato što prvi put u povijesti većina svjetskog stanovništva živi u gradovima. Zagrebački je Maksimir iznimno važan za stanovnike glavnoga grada, no i za mnogobrojne druge stanovnike. GEO vas vodi na upoznavanje s maksimirskim brojnim biljnim i životinjskim vrstama.

Kad se nađemo u divljim predjelima gdje je čovjekov utjecaj neprimjetan, svi postajemo svjesni prirode i bogatstva vrsta oko nas. Ali, što je s gradovima? Postoji li priroda u gradovima i koliko nam je ona važna?
Kratak bi odgovor bio – postoji, važna nam je i naša je odgovornost da je štitimo te koristimo na održiv način.
Činjenica je da prvi put u povijesti čovječanstva većina ljudi živi u gradovima. Upravo je zato urbana bioraznolikost izuzetno značajna za povezivanje više od polovine svjetskog stanovništva s prirodnim okolišem. Imati prirodu u gradu dio je prava ljudi koji žive u njemu. Mnogi od njih ne mogu si priuštiti – ili barem ne dovoljno često – da odu iz grada kako bi je doživjeli. Možemo li uistinu biti u dodiru s prirodom ako je naše jedino takvo iskustvo godišnji posjet nekom zaštićenom području i to najčešće usput dok idemo na godišnji odmor?
Stav ljudi o biološkoj raznolikosti pod velikim je utjecajem okoliša i divljih vrsta u njemu ondje gdje žive, a sve veći broj ljudi u kontakt s biološkom raznolikošću može doći samo u urbanim područjima. Zaštićena područja u blizini ili u samim gradovima mjesta su gdje je potrebno povećati mogućnost da njegovi stanovnici budu u kontaktu s prirodom i da iskoriste prednosti koje ona nudi. A te su prednosti brojne: mogućnosti rekreacije, poboljšanje zdravlja, edukacija, korištenje servisa ekosustava te, naravno, sama zaštita prirodne i kulturne baštine.
U Zagrebu danas živi gotovo četvrtina stanovništva Hrvatske i zaštićena područja u njemu i njegovoj okolici izuzetno su značajna za njegove stanovnike. Park Maksimir, sa svojim središnjim smještajem, svakako je jedno od tih područja.
Nekad je Maksimir bio stara hrastova šuma koja je služila za lov i sječu, a stoljećima je pripadala središnjem biskupskom posjedu. Da prije više od 220 godina tadašnji biskup Maksimilijan Vrhovec nije donio odluku da tu šumu uredi kao park, danas bi vrlo vjerojatno na tome mjestu već niknulo gradsko naselje. Uređivanje parka počelo je u francuskom baroknom stilu, s geometrijski pravilno uređenim plohama zasađenim cvijećem. Prokrčeni su veliki šumski prostori, izvedena je glavna aleja od glavnog ulaza do brežuljka današnjeg Vidikovaca duga 800 metara i to je jedini ostatak barokne kompozicije u perivoju. Perivoj je svečano otvoren 1794., nakon sedam godina radova, i dan Zagrepčanima na uživanje.
Ono što je počeo biskup Vrhovac majstorski je dovršio biskup Juraj Haulik, koji je dao urediti park u duhu engleske pejsažne romantične perivojne arhitekture. Biskup Juraj Haulik imao je izuzetan umjetnički ukus s osobitim osjećajem za prirodu te bio velik poznavalac botanike i hortikulture. Perivoj je preplavio spletovima vijugavih romantičnih stazica koje krivudaju šumicama, livadama i proplancima. Umjesto dugih usječenih poteza, kojima su se kretali jahači i kočije u Vrhovčeva doba, vijugavi puteljci Jurjavesi, kako se u njegovo doba nazivao Maksimir, bili su namijenjeni šetačima. Po parku su bili razasuti paviljoni, romantični mostovi, brojna odmorišta, kutak za osamu i čitanje poezije, jezera i vodotoci… Nakon smrti njegova idejnog začetnika parku je vraćeno ime u čast biskupu Vrhovcu – Maksimilijanov mir ili skraćeno Maksimir.

Park Maksimir danas je najvažniji hrvatski pejsažni park, prirodna rijetkost, spomenik vrtne arhitekture i iznimno važna kulturno-povijesna parkovna znamenitost. Osim toga, on je i mjesto gdje se mogu naći, unatoč tome što je okružen gradskim četvrtima, mnogobrojne biljne, životinjske i vrste gljiva.
Biološka raznolikost ili kraće bioraznolikost u posljednje je vrijeme često spominjan termin. Što ona zapravo podrazumijeva? Prema definiciji, biološka je raznolikost ukupnost svih živih organizama koji su sastavni dijelovi ekoloških sustava, a uključuje raznolikost unutar vrsta, među vrstama i životnim zajednicama te raznolikost između ekoloških sustava.
Bioraznolikost se često povezuje s brojevima – koliko vrsta ima na nekom području i koliko je to područje veliko, kolika je brojnost pojedinih vrsta... Pa, kolika je biološka raznolikost, gledano u brojkama, u parku Maksimir?
Odgovor na to pitanje još se ne može dati u cijelosti jer još treba obaviti istraživanja pojedinih skupina životinja, biljaka i gljiva kako bismo sa sigurnošću ustanovili koje su to vrste i u kojem broju. Ipak, prema trenutačnim spoznajama, posebice uzevši u obzir veličinu samoga parka od 316 ha, taj broj vrsta nije malen i bez dvojbe možemo reći da je park Maksimir važno središte bioraznolikosti u urbanim staništima Zagreba. Spomenimo samo da je ondje zabilježeno 112 vrsta ptica, od kojih 55 gnjezdarica, osam vrsta gmazova, pet vrsta vodozemaca, 30 vrsta danjih leptira, 23 vrste komaraca, 443 vrste biljaka, 142 vrste hortikulturnog raslinja.

Pročitajte više u časopisu Geo- svibanj 2010.

Autor: Biljana Hutinec