Morske kornjače

Ova je morska kornjača na putu prema rađaonici. To se mjesto nikako ne bi moglo nazvati intimnim: buduća će majka na plaži u Ostionalu u Kostarici svoja jaja položiti zajedno s ostalih stotinu tisuća pripadnica te vrste. I sve to u nekoliko dana te pod budnim okom svjedoka kojima apetit raste...

Pješčana plaža u Ostionalu proteže se zapadnom obalom Kostarike. Riječ je o pojasu tamnog pijeska dugom sedam kilometara i obrubljenom šikarom i nekolicinom brvnara. Tijekom običnih dana izgleda napušteno. Za neobičnih, pak, samo pažljiv promatrač može primijetiti rane znakove nečujne promjene: tisuće tamnozelenih mrlja nošene valovima Tihog oceana. Drugim riječima, stižu maslinaste želve.
Okupljanje morskih kornjača u blizini obale uvertira je u jedan od veličanstvenijih prirodnih igrokaza na svijetu, poput selidbe ždralova ili migracije gnuova u Serengetiju. Arribada – odnosno pristajanje – naziv je te srednjoameričke predstave. To je djelo na svjetskoj pozornici prirode od pamtivijeka i do danas je prikazano milijunima puta. Govori o jednoj od najvećih sila prirode, odnosno nagonu za razmnožavanjem. Riječ je o stvaranju novog života, ali i o prolaznosti. No djelo pred gledatelje stavlja i jednu zagonetku.

Prvi čin: invazija u praskozorje

Noću su prve ženke maslinaste želve (Lepidochelys olivacea) već isplivale na plažu Ostionala. No kako sviće, sa svakim novim valom pristiže još tih gmazova, čija oklopljena tijela djeluju kao oštre hridi. Polako, ali sigurno te se teške životinje uspinju uza suhi dio pješčane plaže. Sve ih je više, stotine i tisuće.
Kad bi uistinu postojao redatelj, dao bi im sljedeću uputu: „Ne dajte se zbuniti!“ Neopterećene dolaskom sve većeg broja pripadnica svoje vrste, prve pridošle ženke počinju stražnjim perajama kopati jamu duboku 50 centimetara. U nju polažu od 100 do 110 jaja. Zatim prednjim perajama i trbušnim oklopom leglo zatrpaju pijeskom. Gotovo!
Još prije dnevne žege maslinaste želve tromo teturaju prema valovima Tihog oceana. Za neobičan hod po kopnu potrebno je mnogo snage, iako su preci svih morskih kornjača izvorno kopnene životinje. Prije oko 100 milijuna godina te su životinje osvojile ocean i učinile ga svojim staništem. Međutim, ti stanovnici mora nikad se nisu potpuno odvojili od kopna. I danas ženke svih sedam vrsta morskih kornjača odlaze na kopno kako bi položile i zakopale jaja. Na tim suhim i osunčanim plažama, u toplini pijeska izleći će se mladunci.
Ženke većine vrsta na kopno odlaze pojedinačno, samo maslinaste želve i njima vrlo srodne atlantske vrste, jaja polažu sinkronizirano. Njihova arribada ponavlja se tijekom cijele godine u intervalima od dva do šest tjedana, a svaka traje nekoliko dana. Najveći masovni izlazak na kopno odigrava se u kišnom razdoblju, stoga ih u Kostarici viđamo između srpnja i studenoga. Rekordna /arribada/ zbila se 1995. godine, kad je gotovo pola milijuna ženki položilo jaja na plažu Ostionala.

Što je uzrok tome masovnom izlasku na kopno? Kako ženke znaju kad je vrijeme za izlet? Postoji mnogo teorija, no do danas tu tajnu nitko nije u potpunosti razotkrio. Neki znanstvenici pretpostavljaju da je ključni podražaj jak vjetar. No signal za izlazak na kopno mještani obale vide u Mjesečevim mijenama, točnije u opadanju Mjeseca. I doista, arribade su često u kasnim Mjesečevim fazama, iako nije uvijek tako. Moguće je i da ženke uopće ne reagiraju na vanjski podražaj, nego svoje ponašanje međusobno usklađuju izlučivanjem kemijskih signala, takozvanih feromona. Činjenica je da maslinaste želve – za razliku od ostalih vrsta morskih kornjača – ispod ruba leđnog oklopa imaju žlijezde kroz koje mogu ispuštati feromone.
Ako se o povodu invazije maslinastih želvi na kopno zna malo, još je oskudnije znanje o njihovu životu izvan razdoblja arribade. Osim toga, i ono malo podataka koje imamo ne daje jedinstvenu sliku. Kao i sve morske kornjače, maslinaste želve najprije se mogu vidjeti u tropskim zonama Pacifika, Atlantika i Indijskog oceana – prije svega ondje gdje temperatura mora iznosi najmanje 20 Celzijevih stupnjeva. Dok većina tih životinja odlazi u otvoreno more – pojedine su jedinke viđene 4000 kilometara od kopna – ostale se radije zadržavaju u plitkome obalnom moru.
Iako ti gmazovi većinu života mogu provesti udaljeni jedni od drugih, u vrijeme arribade svi streme k istome mjestu. Luke tih svjetskih putnika mogu se nabrojati na prste: osim na Kostarici, iskrcavaju se i na plažama u Indiji ili na zapadnoj obali Meksika.
Znatan dio maslinastih želvi, oko 800.000, zauvijek ostane u moru. To su, dakako, mužjaci, koji kopnom kroče samo jedanput u životu – nakon što se izlegu.

Drugi čin: spašavanje žive glave

Duboko u toplom pijesku plaže u Ostionalu, šest tjedana nakon polaganja jaja zameci su se razvili u mlade životinje, velike i teške poput kutije šibica. Vrijeme je da svojim jajastim zubićem rasparaju elastičnu ovojnicu jajeta nalik na pergament. I to istodobno, baš kao što njihove majke sinkronizirano gmižu na kopno.
Potrebna su im četiri dana da bi kroz pijesak izmigoljili na površinu plaže. Mlade kornjače zatim smjesta počnu grabiti prema moru. Pritom se najvjerojatnije orijentiraju prema niskome, svijetlom morskom obzoru, bježeći od dina i vegetacije unutrašnjosti.
Taj trk prema moru možda je najopasnija etapa njihova života. Iako je put kratak, smrtno je opasan: te su mlade životinje na meti pasa lutalica, rakova, gologlavih roda i crnaca lešinara. Posljednji nemaju dovoljno velike kljunove da bi progutali cijeloga gmaza, pa mu odgrizu samo glavu.
Neke promatrače srce zaboli gledajući kako grabežljivci proždiru jednog po jednog mladunca. No ipak, upravo se u toj sceni očituje dublji smisao prirodnog igrokaza arribade. Proždrljivi su neprijatelji odjedanput zatrpani hranom, pa će se i najgladniji u jednom trenutku zasititi, što će određenom broju mladunaca omogućiti preživljavanje.
Masovni dolazak maslinastih želvi stoga je svojevrsna strategije razmnožavanja. Tijekom stoljeća pokazalo se da većina mladih kornjača živi samo trenutak, ali su pojedine ipak pošteđene proždrljivih grabežljivaca. Ta strategija, doduše, drži vodu samo ako postoji ravnoteža između lovaca i lovine.
Potrebno je spomenuti i čimbenika koji se tek u posljednje vrijeme umiješao u drevni igrokaz. Riječ je o čovjeku.
Jaja maslinaste želve u Kostarici slove kao poslastica, pa ih je moguće pronaći u restoranima diljem zemlje. Potječu, naravno, s plaže u Ostionalu.
Ta je plaža od 1983. godine posebno zaštićena, no vlasti u Kostarici ipak su stanovnicima tog dijela obale dopustile sakupljanje jaja prvih 36 sati nakon iskrcavanja kornjača na kopno. Naime, procjenjuje se kako ta rano snesena jaja ionako imaju male šanse da se izvale jer ih ostale kornjače uglavnom zgnječe ili iskopaju.
Ta je mjera dugo smatrana odličnim primjerom održiva iskorištavanja prirode. Danas je često osporavaju. Naime, prema toj regulativi, nijedan stranac ne smije se umiješati među mještanine i pokupiti nekoliko vreća kornjačinih jaja. No tko kontrolira mještane? Tko gleda na sat? Nitko. Stoga se jaja sakupljaju i nakon vremenskog limita.
A to bi moglo ozbiljno ugroziti opstanak maslinastih želvi. Hoće li se zla slutnja ostvariti, znat ćemo tek za nekoliko godina – kada današnji mladunci dosegnu spolnu zrelost.

Pročitajte više u časopisu Geo - svibanj 2011.

Autor: Anke Sparmann