Nautilus

Opremljen je s 90 krakova, papagajskim kljunom i ljušturom čija spiralna geometrija podsjeća na oblik ciklonalnog vrtloga: nautilus, najzagonetniji od svih glavonožaca, zadivljujući je primjer bogatstva oblika kojima raspolaže priroda. I upravo ga zato ljudi vrebaju – neki kako bi unovčili njegovu ljepotu, drugi kako bi ga zaštitili od komercijalnog izlova.

Meteorološka je prognoza najavila valove visoke pet metara, mogla bi to biti prilično zabavna noć. Nešto prije 22.30 sati „Undersea Explorer“ prolazi kroz tjesnac u Velikom koraljnom grebenu pred australskom obalom te izbija na otvorenu pučinu Tihog oceana, koji upravo daje oduška svoj svojoj žestini, val za valom.
Pri svakom se novom naletu brod nakratko uspinje uz vodeni brijeg, dajući u tim trenucima sve od sebe kako bi se probio kroz vrh vala. Pokatkad se valovi međusobno poravnavaju, no često se dižu u pet metara visoke barikade koje izranjaju iz mraka. Nešto jače uzburkano more i „Undersea Explorer“, stabilan motorni brod težak 120 tona, ravna trupa i zaobljena pramca, morao bi krenuti natrag prema obali. On ne jaše po valovima poput jedrilice. Ne može ih ni rasijecati jer mu nedostaje kobilica u obliku slova V. Valove dočekuje kao boksač koji prima teške udarce.
Brod se cijelu noć probija uzburkanim morem. Andy Dunstan (47) za to vrijeme nepomično miruje na svom brodskom ležaju u potpalublju, druga kabina lijevo. Dok vani u mrkloj noći bjesni i huči uzavreli ocean, unutra ugođaj stvara sasvim poseban orkestar na turneji oceanom, metal lupa o metal, metal o drvo, plastika o plastiku, stvarajući kloparanje, brujenje i zvonjavu.
Znanstvenik je progutao tabletu protiv mučnine. U mislima još jednom prolazi kroz popis opreme: piletina za mamce? Na brodu je. Jednako kao stroj za graviranje ljuštura, kavezi, 300 metara duga užad, no najvažnije od svega, tu je i limena kutija s visokotehnološkim senzorom. Tu je sve što je potrebno za ulaženje u trag nautilusu, tom stvorenju dubokih mora, srodniku lignje i hobotnice. Kreaturi sa spiralno savinutom ljušturom u kojoj se nalaze komore, biću s 90 krakova i kljunom od hitina.
U jednom trenutku Dunstana ipak svladava san.

Na obali Palawana, na zapadu Filipinskog otočja. Još tijekom noći četiri Nestorova radnika dala su se u potragu za kakvim psom. I našla su ga na ulici što spaja njihovo seoce Binduyan s glavnim gradom otoka Puerto Princesom: neishranjen, smeđeg krzna i očigledno bez vlasnika, što dodatno olakšava stvar. Toljaga fijukne zrakom, pas se mrtav stropošta na tlo.
Smjesta odnose lovinu na čamac „Jenamay“, koji je usidren na žalu ispred Binduyana. To je banca, čamac duljine deset metara, vitka trupa i s dva izbočnika od bambusa. Njen vlasnik, Nestor Aseboque, uzima kurs prema pučini mirnoga, glatkoga Suluskog mora. Taj 41-godišnjak dobro poznaje strme litice i muljevito dno. Zna kako se moraju pripremiti klopke. I gdje ih mora spustiti u morske dubine da bi ulovio stvorenje koje njemu i njegovoj obitelji omogućuje kakav-takav životni standard.
Uz glasno kloparanje motora, „Jenamay“ se drži jugozapadnoga kursa, ploveći u sparinu novorođenog dana. Nitko ne progovara ni riječ. Aseboque kormilari brodicom koja njega i njegovu šutljivu posadu prevozi preko koraljnih grebena čiji se bljedunjavi obrisi uzdižu u zelenkastoplavoj vodi, iza leđa im ostaju nazubljeni planinski lanci otoka Palawana. Njegov je cilj 12 kilometara udaljen od pješčane obale pred Binduyanom, još otprilike sat vremena plovidbe. Mora ga pronaći bez GPS-a ili kompasa, pri navigaciji se oslanja samo na ono što vidi.
Aseboque lovi lagang, kako se nautilus naziva na Filipinima. Taj ribar ne zna ništa o tome što ljudi koji od njega otkupljuju ulov zapravo s njim rade. Sasvim mu je dovoljno to što mu daju novac.

Pred australskom obalom, na brodu „Undersea Explorer“. Tri sata nakon svitanja brod stiže na odredište i baca sidro, 13° 53’ južne zemljopisne širine, 146° 33’ istočne zemljopisne dužine, 200 kilometara udaljenosti od kopna i u zaklonu koji pruža golema hrid od koju se odbijaju valovi. S palube „Undersea Explorera“ može se razaznati samo oval od zelene vode uokviren bijelim vijencem zapjenjenih valova i okružen sivim tihooceanskim prostranstvom. Na tom se mjestu ispod površine uzdiže stjenovita gromada, ostatak vulkana čiji se obronci sa svih strana strmo obrušavaju u dubinu, a na vrhu nose greben: Osprey Reef – okomito izgrađen veličanstven grad od koralja koji je nastajao milijunima godina.
Ondje je Andy Dunstan prije nekoliko mjeseci u svoje zamke ulovio osam primjeraka vrste Nautilus pompilius, u hrvatskom poznate kao indijska lađica, te na njihove oklope zalijepio malene odašiljače koji svakih minutu i pol odašilju ultrazvučni signal. Gdje god nautilusi bili, njihov položaj registriraju senzori smješteni u crna plastična kućišta slična okruglim dozama. Te su doze sastavni dio golema podvodnog laboratorija koji su Dunstan i drugi morski biolozi postavili na tom 25 kilometara dugom i dvanaest kilometara širokom grebenu kako bi pratili životinje za njihovih migracija.
No oni ne prate samo indijske lađice nego i odašiljačima opremljene morske pse. Ili goleme raže. Na sidrištu „Undersea Explorera“, gdje je Dunstan u more pustio svojih osam ispitanika, on sada želi na brod izvući jednu od doza s prijamnicima kako bi se domogao prikupljenih podataka. A morat će je zamijeniti drugom koju je donio sa sobom. Andy Dunstan, visok, mršav, žilav, sa šestodnevnom bradom, uz mnogo se truda uvlači u svoje ronilačko odijelo. Prijamnik kopčom sa zatvaračem na oprugu, takozvanim karabinerom, pričvršćuje za kompenzator plovnosti i nabija si u usta regulator dovoda zraka.
Jesu li se sve indijske lađice zadržale u blizini senzora? Jesu li se tijekom nekoliko mjeseci ispraznile baterije? I jesu li životinje uopće uspjele preživjeti sa senzorima na leđima? Za manje od jednog sata Dunstan će dobiti odgovore na svoja pitanja. Ali taj oceanograf ne želi te životinje samo proučavati. Svaki slog podataka, svaka nova spoznaja može biti značajna i za drugi projekt u kojem sudjeluje s još nekolicinom znanstvenika: želja im je navesti državna vodstva diljem svijeta na zaključak da se nautilus više ne smije smatrati trgovačkom robom.
S perajama naprijed, Dunstan s palube skače u dubinu.

Pročitajte više u časopisu Geo- svibanj 2010.

Autor: Jörn Auf dem Kampe