Rajske ptice

Rajskim pticama kišna je šuma pozornica na kojoj svojim raskošnim perjem i vještim plesnim koreografijama priređuju predstavu koja oduzima dah.
Što se krije iza ekstravagancije tih životinja?

Moje je sklonište mračna koliba od palmina lišća veličine jednoga četvornog metra. U njoj su klupa od vlažnih grana i roj komaraca. Kroz rupu u zidu od lišća gledam komadić golog tla kišne šume: upravo je to pozornica Raskošnoga – mužjaka oblokrile rajske ptice Ptiloris magnificus.
Već u praskozorje čuje se glasno „kjeng, kjeng“, koje najavljuje skorašnju modnu reviju. No još se nije pojavila nijedna pernata gledateljica. Možda su već krenule za pjevom nekog drugog mužjaka. Kao da razgledavaju izloge, kruže i traže sve dok ne nađu najraskošnijega. Tada postanu slabe.
Lepet me prestrašio pa sam poskočila. Na grani, dva metra iznad pozornice, na prijestolju je sjedio Magnificus: svjetlucav zeleni prsni dio, žarka narančasto-crvena krila i preko svega žuti plašt sa smeđim krznenim ovratnikom. Noge, kljun i kapci koji se protežu do zatiljka blistaju plavo kao nebo. Mužjak rajske ptice otkida nekoliko listova kako bi poboljšao kontakt s publikom i optimizirao svjetlost. Zatim s mukom ovlači lišće koje je tek palo s drveta na modnu pistu.
Konačno jedna dama zauzima položaj na tribini – grani odmah iznad pozornice.
Predstava počinje! Magnificus napuhuje prsni štit dok mu prsnik i naramenice ne poprime veličinu XXL te grabi već „izlizani“ izdanak stabla, svoju spravu za gimnasticiranje koja se nalazi pola metra iznad tla. Kao bodibilder napinje mišiće tako da mu zeleno perje na prsima svjetluca. Zatim podiže perje na zatiljku koje mu kao velika žuta lepeza uokviruje glavu. Tresući se, ustrajno čeka. Ženka, bež-smeđe boje, približila se na 15-ak centimetara.
Promjena poze: taj divni dečko izvodi okret od 180 stupnjeva i kostriješi svoja narančasto-crvena krila. Zatim repno perje namjesti tako da ga posjetiteljica može bolje vidjeti.
Samo malo, što je sad ovo? Ne bi li trebao nositi svjetlucavo-plavi frak koji čine dva duga, izvijena srednja pera, koja može zanosno okretati kao užad. Mora da je na djelu neki početnik ili se raskošno perje, s obzirom da je kasno ljeto, nije potpuno razvilo nakon mitarenja. Ženka se razočarano okreće i odlazi, a Magnificus nestaje iza zastora od lišća.
Nijedna ptičja obitelj nije tako šarena i bizarna kao što je to slučaj s rajskim pticama: neke imaju kričave usne šupljine, druge pak upadljive kapice na glavi, jedna vrsta nosi plašt sa znakom Batmana koji se ceri, a druga se kiti najduljim repnim perjem na svijetu, koje lepeće kao girlanda dječjeg zmaja.
Uza sve to imaju osebujne koreografije. Balansiranje na deblima, gimnasticiranje na preči od lijana, održavanje ravnoteže na užetu u krošnjama drveća; zračni akrobati strmoglave se s krovova kišne šume mašući perjem; baletni plesači izvode kratke korake te od repnog, prsnog i bočnog perja načine baletnu suknjicu. Teško je zamisliti da njihovi rođaci, vrane i gavrani, ne mare za to i nose dugi ogrtač.
Kako su samo te ptice iz porodice Paradisaeidae dosegnule taj stupanj glamura i gracioznosti? I zašto upravo na Novoj Gvineji i okolnim otocima, gdje žive 34 od 38 vrsta rajskih ptica? Ostale nastanjuju sjeveroistočnu obalu Australije, koja je do prije 8000 godina kopnenim mostom bila povezana s tim tropskim otokom.
Vratili smo se u tabor u džungli nedaleko od Manokwarija, grada koji se nalazi u indonezijskom dijelu Nove Gvineje, Zapadnoj Papui. Primjećujem neobičnu tišinu. Nedostaje mi zvuk tipičan za kišnu šumu u dolini: kreštanje majmuna.
S obzirom na to da je Nova Gvineja oduvijek bila morem odvojena od azijskog kopna, mnogi veliki sisavci nikad nisu pronašli put do otoka. Zato neprijatelji poput mačaka, koje inače pljačkaju gnijezda, nisu naselili Novu Gvineju, kao ni majmuni ili vjeverice, koji se drugdje s pticama svađaju oko voća. No mnogo je kukaca za gladni pomladak. Ali ime Paradisaeidae te ekstravagantne ptice nisu dobile zbog sjajnih životnih uvjeta nego zbog stare pogreške pri označavanju. Kad su 1523. godine u Europu stigli prvi mladunci, preparatori su im bili odstranili noge. Europljani su dakle mislili da ta egzotična stvorenja nikada nisu dodirnula tlo nego da samo lebde u rajskom vrtu.
Iz gustiša izlazi Edwin Scholes, u kamuflažnoj odjeći i gumenim čizmama do koljena. Taj američki ornitolog satima je čekao oblokrilu rajsku pticu Ptiloris magnificus, no predstava crno-zelenog artista na četiri metra visokom trapezu izostala je. „Vjerojatno mu je potrebno nekoliko dana da se privikne na moje skrovište od lišća“, objašnjava taj izrazito strpljiv 36-godišnji biolog. Za jednominutnu predstavu često mora satima mirno sjediti; s pripadnicima plemena Maisin pregovarao je tjedan dana kako bi mu dopustili uspon na brdo; pet je dana trajalo njegovo spašavanje nakon upale crvuljka. Stoga ne čudi što je upravo Scholes jedini stručnjak na svijetu koji redovito odlazi u tobožnji raj, te svoje radno mjesto voditelja najvećega svjetskog arhiva snimaka ptica američkog Sveučilišta Cornell mijenja za pješačenja, prelaženja preko rijeka i planinarenja, koja znaju trajati danima.
Nova Gvineja drugi je otok na svijetu po veličini, i ekstremna je po svojim zemljopisnim svojstvima. Sjeverni rub australske ploče Zemljine kore snažnom se dinamikom naborao na više od 5000 metara iznad morske razine; nastajali su duboki klanci, izbijali su vulkani, otoci su se sudarali, mostovi su bivali poplavljeni. Tako su nastala brojna izolirana staništa i samo se u njima mogao razviti neobičan svijet ptica iz porodice Paradisaeidae.

Pročitajte više u časopisu Geo - listopad 2010.

Autor: Ines Possemeyer