Ugroženi nježni divovi

Tromi su, znatiželjni i neobično povjerljivi. Nije ni čudno: u toplim se priobalnim vodama Floride oko 3800 lamantina ne mora bojati nijednoga prirodnog neprijatelja. Jedini je problem što ih priroda nije pripremila na opasnost od brodskih propelera motornih plovila.

Životinju su nazvali Baby Sister, vjerojatno po mjestu na kojem je pronađena, više mrtva nego živa.
Bilo je jutro 13. veljače 2008. godine. Već se nekoliko dana nad Floridu nadvila hladna fronta. Na sjeverozapadnoj obali sunčane države voda se rashladila na ispod 20 Celzijevih stupnjeva. Takvi su temperaturni padovi kod lamantina izazvali reakciju kakvu bi nevrijeme imalo na posjetitelje otvorenih bazena: dali su se u bijeg.
Mora da je i Baby Sister krenula na put. Plivala je, vjerojatno uz bok svojoj majci, uzvodno rijekom Crystal. Ta oko jedanaest kilometara dugačka rijeka proistječe iz niza termalnih izvora – koji su cilj putovanja mladog lamantina.
Nesreća se vjerojatno dogodila na putu onamo: Baby Sister sudarila se s motornom jahtom.
Brodski je propeler prerezao njenu debelu kožu i kroz meso zarezao sve do kralježaka. Bilo je oko 10.30 sati kad je veslač u kanuu u vodama ispred područja Three Sisters Springs – Izvora triju sestara – primijetio tamnu mrlju, krv.

NJEŽNI DIVOVI, „gentle giants“, tako nazivaju te životinje. Morske krave ili sirene podvrste Trichechus manatus latirostris, floridski lamantini, nastanjuju sve obale i gotovo sve rijeke na Floridi.
Ubrajaju se u vrstu zvanu karipski lamantini. U slobodnoj ih se prirodi može vidjeti vrlo rijetko, a i tada to nisu osobito spektakularne situacije. Na nekoliko se sekundi iznad površine vode ukaže siva dlakava njuška.
Začuje se hroptavo udisanje.
I to je sve.
No to ne vrijedi za rijeku Crystal, poznatu po tome što se u njoj može plivati s lamantinima.
Robert Bonde predložio je za mjesto sastanka malenu luku za jahte na istočnoj riječnoj obali. Već četvrt sata prije utanačenog vremena na brodskom se mostiću vidi vitka figura u neoprenskom odijelu. Bonde je biolog i već se tri desetljeća bavi proučavanjem lamantina. O tim je morskim sisavcima objavio knjigu u kojoj je među ostalim naveo razborita objašnjenja njihove blage naravi: primjerice, obilnu ponudu hrane – lamantini su biljojedi i pritom nisu izbirljivi. Usto, probava im je krajnje spora. Povrh svega, nemaju prirodne neprijatelje: samo su u jednom slučaju na lamantinu zabilježeni tragovi napada morskog psa. No, sve to, kaže Bob Bonde, još ne čini lamantine jedinstvenim stvorenjima.
Ono što doista zadivljuje kod tih životinja njihovo je ponašanje prema čovjeku: „Prilaze ti jer u njima pobuđuješ zanimanje. Lamantini za to ne očekuju nikakvu protuuslugu.
Jednostavno ti žele biti prijatelji“, kaže Bonde. Prijatelji?

PRVE MINUTE pod vodom u društvu tih nježnih divova uistinu su zastrašujuće. Odrasli lamantini dosežu dužinu i do četiri metra, a težinu i do 600 kilograma; to je gotovo kao da se odjednom nađete usred krda slonova.
Ali za to što se prestravljenost uskoro pretvara u fascinaciju djelomično je zaslužno i vodeno okruženje. U njemu se zdepaste životinje kreću gotovo kao u bestežinskom stanju, može se reći s velikom gracioznošću.
U drugu ruku čini se da lamantini imaju istančan osjećaj za ljude koji se nađu u njihovoj blizini. Bojažljivim se roniocima približavaju s iznimnim oprezom, vodeći računa da uvijek održavaju rastojanje širine dlana.
No Bonde, s njima već dobro upoznat, mora trpjeti prijateljske udarce.
Vjerojatno između 30 i 40 životinja tog se kišovitog jutra našlo na okupu u tamnozelenoj izvorskoj vodi na području Three Sisters. To je slučajno okupljeno društvo koje zajedno drži potreba za toplinom. Lamantini ne žive u čvrstim zajednicama. Izgleda da ne traže društvo drugih pripadnika svoje vrste.
Ali ga ne izbjegavaju. Najtješnja je veza ona između ženke i njena mladunca. Mladunčad ostaje dvije godine uz majčin bok. Za to vrijeme uče gdje će naći alge ili livade morske trave, gdje su slatkovodni izvori i gdje se mogu povući kad se voda na otvorenome moru rashladi.
Kako bi doznali više o navikama tih životinja, putovima kojim se kreću i mjestima na kojima se hrane, biolozi su već 1960-ih godina počeli izrađivati katalog lamantina. Kad su zamijetili životinju, fotografirali su je i njena karakteristična obilježja vodootpornom olovkom zabilježili na plastičnu pločicu.
Bilježili su ureze na leđima, rasječene bokove, smrskane peraje: gotovo se svi lamantini na Floridi mogu prepoznati po ožiljcima koji su nastali u bliskim susretima s motornim plovilima.
Ti su ožiljci nepromjenjivi poput žigova utisnutih paljenjem, a kako na Floridi mnogi znanstvenici redovito izlaze na terenska istraživanja, velika je vjerojatnost da će ponovno naići na jednog te istog lamantina. Nakon svakoga takvog susreta kataloški se unos dopunjuje za jedno mjesto i datum.
Među prve životinje obuhvaćene tim sustavom ubraja se Piety, golema morska krava. U katalog je upisana pod šifrom CR 71. Dok su neki lamantini poznati kao neumorni putnici jer su zamijećeni u tisućama milja međusobno udaljenim priobalnim vodama, Piety je na glasu kao izrazito vjerna jed-nome mjestu; u kataloškim bilješkama uz njeno je ime uvijek iznova skraćenica za rijeku Crystal River, CR.

Autor: Anke Sparmann