Usnati medvjedi
Zabačenim dijelovima indijske džungle lunja stvorenje o kojem znanost zna vrlo malo: usnati medvjed – jedna od najslabije proučavanih velikih životinja na našemu planetu. U brdima Karnatake Axel Gomille uložio je mnogo truda kako bi doznao kakav je obiteljski život toga tajanstvenog medvjeda.
Nekoliko sam puta posjetio indijsku divljinu. Četiri mjeseca proveo sam u rezervatu za tigrove u središnjoj Indiji i dan za danom kročio džunglom. Imao sam priliku pomno promatrati sve velike sisavce na tom području. Nisam vidio samo usnatog medvjeda. U usporedbi s pokušajem da
ulovim samo jedan pogled na tog medvjeda, činilo se kao da sam od šale mogao sresti tigra.
Obično bi se pojavilo crno dlakavo stvorenje koje bi u tren oka opet nestalo.
O načinu života usnatog medvjeda (Melursus ursinus) zna se vrlo malo. S jedne su strane
medvjedi dugo – što se tiče interesa znanosti – bili u sjeni tigrova i slonova. Jedino ih je autor
Knjige o džungli Rudyard Kipling ovjekovječio u liku dobroćudnog medvjeda Balua. Ali vrlo mali broj ljudi zna da se iza toga književnoga lika krije usnati medvjed. S druge strane, o tim se
životinjama tako malo zna jer ih se zbog njihova pretežno noćnog života teško može vidjeti.
Ako ga ipak koji sretnik i uspije vidjeti, odmah će mu upasti u oči njegovo dugo kuštravo krzno, koje raste čak i u ušima. Riječ je o specifičnom obilježju koje se ne može naći kod ostalih sedam vrsta velikog medvjeda. Zbog bujna krzna životinje izgledaju masivnije nego što uistinu jesu.
Dužina tijela varira između 150 i 180 centimetara, težina između 60 i 150 kilograma, s tim da se manje vrijednosti odnose na ženke.
Ovisno o godišnjem dobu usnati se medvjedi hrane različitim plodovima premda su njihova
osnovna hrana mravi i termiti, koje pronalaze zahvaljujući istančanom njuhu. Pod tropskim suncem termitnjaci mogu biti tvrdi poput kamena, ali medvjedi ih s lakoćom razbijaju snažnim pandžama. Kukce zatim usisavaju iznimno elastičnim usnama, koja su karakteristična za njih – zvuk što ga pritom proizvode može se čuti i s udaljenosti od stotinu metara.
Nakon dugih priprema otputovao sam u rezervat za medvjede Daroji i uselio se u skrovište od bambusa. Daroji je malen rezervat u južnoindijskoj saveznoj državi Karnataka koji se proteže na samo 56 četvornih kilometara, ali tim medvjedima nudi idealan životni prostor. Obiluje hranom, a posvuda po stjenovitim obroncima ima špilja, gdje pronalaze utočište.
Prije su usnati medvjedi nastanjivali cijeli Indijski potkontinent, od južnih ogranaka Himalaje sve do Šri Lanke, ali danas su od nekada golema staništa ostali samo fragmenti. Ostatak tog staništa
uglavnom se poklapa sa šumskim otocima koji su još preostali, ali i to je njihovo životno područje sve više izloženo uništavanju. Osim što žive u šumama, usnati medvjedi ponegdje nastanjuju i tratinu i stjenovite padine, kao ovdje u Karnataki.
U neposrednoj blizini mojeg skrovišta živi majka s dva mladunca. Neuobičajeno često vidim je
kako danju traži hranu. Naime, potrebne su joj velike količine energije kako bi imala dovoljno
mlijeka za pomladak, koji se u početku ne hrani ničim drugim – to je razlog zašto se mora odreći noćnog života. Mladunci s majkom ostaju dvije i pol godine. Kada dođu na svijet, ti su mališani potpuno bespomoćni, a oči su im čvrsto zatvorene. Prva dva-tri mjeseca života provedu u špilji. Kad medvjedići napuste sigurno sklonište, majka ih nosi na leđima, sve dok ne navrše devet
mjeseci. To je za medvjede neobično ponašanje jer nijedna druga vrsta tih velikih životinja prinovu ne nosi redovito na leđima. Prijeti li im opasnost, mališani ne bježe na stablo kao ostali medvjedi, nego se penju na majčina leđa – to je djelotvorna strategija da se mladunce zaštiti od tigrova i
leoparda.
Međutim, nije potreban bliski kontakt s mačkom grabežljivicom da bi mališani potražili zaklon kod majke: i neopasne životinje mogu im utjerati strah u kosti.
U takvim situacijama pokazalo se da dva mladunca koji se živahno naganjaju ispred moga
skrovišta imaju posve različite osobnosti. Jedan je bojažljiv i gotovo se ne usudi odvojiti od majke, dok je drugi pustolov koji neprestano istražuje svijet oko sebe. Kad je iznenada iz jedne rupe
između dvaju kamena izmigoljio mungos (Herpestes smithii), plahi je mladunac odmah potražio majčinu zaštitu. Njegov je brat pak zainteresirano gledao za grabežljivcem koji nalikuje na kunu.
Drugi im se put pak na putu našla divlja svinja. Mladunci još ne znaju točno procijeniti toga
samouvjerenog susjeda. Dok im je prilazio vepar, dva su mališana bila podjednako zaprepaštena. Trčali su što brže mogu i čvrsto se pandžama primili za majčina leđa. Ona je lagano krenula dok su se mališani uplašeno osvrtali za čudovištem i žalosno tulili. A ravnodušni se vepar samo bezbrižno odgegao.
Očito im se samo ptice ne čine opasnima. Kada Turdoides striatus i Sturnus pagodarum tumaraju krošnjom, mladi ih medvjedi zadivljeno gledaju. Onaj hrabriji čak se odvažio na planinarski izlet u krošnju. No na tlu se ipak osjeća sigurnije. Kad se na posljetku paun došao šepiriti pokraj njih, mladi je medvjed odmah pohitao prema njemu. Čini se da i onaj plašljivi ima mrvicu pionirskog duha pa je pošao za bratom – doduše, uvijek držeći siguran razmak.Njihovu majku prisutnost ostalih životinjskih vrsta nimalo ne uznemirava.
Čak i za susreta s
pripadnicima iste vrste potpuno je opuštena – barem kad je riječ o ženkama. O socijalnom
ponašanju usnatog medvjeda zna se vrlo malo. Tijekom nekoliko tjedana koje sam proveo u
svojem skrovištu imao sam priliku promatrati četiri ženke s mladuncima različite dobi. Njihovi
radijusi kretanja u određenoj se mjeri poklapaju i kad se susretnu, jedni prema drugima ne
pokazuju nikakve znakove agresivnosti. Samo kad se pojavi odrastao mužjak, situacija se
dramatično promijeni.
Jednog sam dana vidio ženku s dva mladunca od prošle godine, koji su dakle preveliki da bi se skrivali na majčinim leđima. Dok su prelazili preko stjenovite padine, u podnožju brežuljka pojavio se mužjak. Iako je još bio prilično daleko, medvjedica je odmah postala sumnjičava. Stala je hodati amo-tamo, ne mičući pogled s nepozvana gosta. Iznenada je potrčala prema mužjaku, prodorno urličući i izbacivši očnjake. I uistinu ga je uspjela zastrašiti.
Uplašeni se mališani nisu usudili udaljiti od majke pa su je nevoljko slijedili, neprestano se trudeći ostati u pozadini. Zasad nema dokaza da usnati medvjedi ubijaju potomke vlastite vrste. Ipak,
odlučna majčina reakcija upućuje i na takvo ponašanje te pokazuje da mužjaci mogu biti ozbiljna prijetnja mladuncima. Za neke je vrste životinja poznato da ubijaju mladunce drugih mužjaka.
Ženke su nakon gubitka mladunaca brže ponovno spremne za parenje, stoga mužjaci imaju veće izglede za širenje svojih gena. Infanticid je, primjerice, dokazan kod tigrova, lavova i grizlija.
U većini slučajeva dovoljan je lažan napad za rješavanje sukoba. No usnati medvjedi očnjake
znaju i ozbiljno upotrijebiti, jednako kao i pandže koje su ne samo učinkovit alat za razbijanje
termitnjaka nego i ubojito oružje.
Upravo je to razlog zbog čega su te životinje potencijalna opasnost za ljude. Iz sigurnosnih razloga moje je skrovište smješteno na stabilnim, pet metara visokim bambusovim motkama.
Pročitajte više u časopisu Geo - listopad 2009.
Autor: Axel Gomille
|
