Uzgoj bisera

Veliki, okrugli i zlaćani – tako izgledaju najtraženiji biseri svijeta. Francuz Jacques Branellec 30 se godina trudio optimizirati najveću dragocjenost školjke bisernice vrste Pinctada maxima. Danas ti školjkaši u dobro čuvanom filipinskom arhipelagu proizvode 700.000 bisera godišnje.

Zrakoplovna nesreća na osamljenom otoku u Tihom oceanu, napad gusara u Suluskom moru, napadi krokodila na obali otoka Palawana... Takve sitnice ne mogu čovjeka poput Jacquesa Branelleca skrenuti s puta. Nisu ga mogli zaustaviti ni prepredeni partner ni buran život s osmero djece od šest žena. „Morate biti smioni da biste ostvarili svoje snove“, objasnio je s opuštenošću pustolova koji je to učinio pravovremeno, prije odlaska u mirovinu. Branellec, naime, uzgaja savršeni biser.

Helikopteru trebaju dva i pol sata od Manile do farme bisera tvrtke Jewelmer na otoku Palawanu. Njime, naravno, upravlja šef osobno. Njegova otkopčana košulja cvjetnog uzorka leprša na vjetru dok letjelicu usmjerava prema jugu, pokraj dvije tisuće metara visokog vrha na otoku Mindoro te preko dubokoga plavog Luzonskog mora, koje izgleda kao da je posuto otočićima iz snova.
Farma bisera Terramar smještena je na Malotambanu, atolu usred tropski zelene uvale Taytay, obrubljene tirkiznim rubovima grebena. Iz zraka vidimo nekoliko stambenih objekata i plažu s koje mostić sa sojenicama vodi u kristalno bistro more, radionicu farme. Slijećući, uočavamo da su linije točaka koje se protežu i 500 metara između susjednih otoka zapravo bove. Sa svake bove visi košara sa školjkama bisernicama. One su blago Jewelmera. Školjkaš Pinctada maxima uzgojen u vrhunski opremljenom laboratoriju proizvodi toliko zlaćanih bisera da se tvrtka razvila u jednog od najuspješnijih proizvođača diljem svijeta.
Propeleri se još okreću, a Branellec već juri mostićem, kima ljudima iz osiguranja, rukuje se s upraviteljicom farme i započinje vizitu: kao i svaki put, kreće od „operacijske dvorane“ u srcu tvrtke. Sa stropa zuji ventilator, a kroz prozor se čuje kako voda klokoće oko betonskih stupova.
Pod svjetiljkom radnici provjeravaju dnevnu berbu, gotovo 100 bisera. Raznih su oblika, od okruglih i ovalnih do onih u obliku gumba, kapi ili zuba. A boje variraju od plavo-sive do srebrnasto-bijele, od boje šampanjca do narančasto-zlaćane. Svaki je biser malo čudo prirode, a znanost i tehnologija pridonijele su njegovoj savršenosti.
Muškarac ih gura, kotrlja, gurka tamo-amo vrhom prsta. Ravnomjerno oblikovane stavlja desno, a one nepravilna oblika lijevo. Pritom se čuje zvuk nalik udarcu staklenih pikula, samo plemenitiji, kristalniji. Branellec viri čovjeku preko ramena. Prizor ga je očito toliko očarao da mu vilice, koje inače neprestano žvaču, miruju nekoliko minuta. Kad su biseri sortirani, on poseže za jednim zlaćanim, koji je s ostalima svoje vrste ostao na sredini stola. Podiže ga prema svjetlu i kaže: „O, ovo je najbolja berba dosad!“
Odabrani je biser besprijekorno okrugao. Promjer mu iznosi gotovo 14 milimetara. Površina mu je besprijekorna. Boja je poput čistog zlata. Prava je rijetkost i sigurno će krasiti skup nakit ili će biti nanizan na ogrlicu à la Coco Chanel. Svaki takav biser vrijedan je i do 3000 eura.
Branellecova masovna proizvodnja bisera rezultat je 30-godišnjeg istraživanja o umjetnom razmnožavanju zlatousne ili srebrnousne bisernice Pinctada maxima. Toliko je, naime, trebalo njegovim biolozima da otkriju kako te dvospolce stimulirati na razmnožavanje. Osim toga, između laboratorija, mora i operacijske dvorane potrebna su točno 323 zahvata – Branellec ih je pozorno izbrojio – i pri svakome nešto može krenuti po zlu. Naposljetku, za uzgoj je potrebno mnogo strpljenja i još više „TLC-a“. Tender loving care ili „nježna skrb s mnogo ljubavi“ Branellecova je mantra, na koju obvezuje i svoje zaposlenike. „Samo s potpunom predanošću u svakoj fazi uzgoja“, kaže on, „biser se može savršeno razvijati.“
Dosad je oko dva posto njegovih bisera ispunjavalo najviši stupanj kvalitete draguljara – standard AAA. Time Jewelmer, prema vlastitim podacima, premašuje cjelokupnu konkurenciju na području bisernice /Pinctada maxima/, u Istočnokineskome i Južnokineskom moru pa sve do sjeverne obale Australije. Za budućnost je Branellec postavio novi cilj: 30 posto.

Pročitajte više u časopisu Geo - ožujak 2011.

Autor: Katja Trippel