Bangkok

Bangkok

U samo pola sata Bangkok se promijenio. Kratkotrajni tropski suton i netom nakon šest poslije popodne nad zgrade i ulice sliježe se tmina.

Nastupio je trenutak kad oživljavaju svjetla i sjene i kad se ljudi pripremaju za sate što dolaze. Gospođa Bupha, veletrgovkinja cvijećem; Dokmaipa, prvak u tajlandskom boksu; Pat Jungkankul, televizijski voditelj; gospođa Ratri, erotska maserka; i svi drugi stanovnici ovoga grada – grada čije nam tajlandsko ime /Krung Thep/ sugerira njegovo anđeosko podrijetlo. No dok se Dokmaipa i gospođa Bupha spremaju za polazak (on prema stadionu Lumphini, a ona na veletržnicu cvijeća) i dok gospođa Ratri odabire haljinu (koja ne smije biti suviše izazovna), a Pat Jungkankul zaključuje svoj radni dan priopćujući posljednje vijesti – grad je već počeo navlačiti svoje noćno lice.

Prvo se u polumraku rasvjetljavaju kolibe, seoska idila stiješnjena u neposrednom susjedstvu poslovnih tornjeva. I straćare od tikovine u dubini urbanih kanjona te bijedni zapećci pod višekatnim autocestama na stupovima. Potom uski gradski kanali s klimavim kućama-čamcima na površini. Pa stabla manga i tropsko zelenilo koje još uvijek s uspjehom prkosi betonu.

A kraljeva palača na obali rijeke Chao Phraya sjaji kao milijun blistavih dragulja, baš kao i obližnji zavjetni žrtvenik, raskošan objekt na gradskom kamenu temeljcu - inače službenom središtu Bangkoka. U prvom zdanju živi bogoliki vladar, a u drugom je prebivalište moćnom duhu-zaštitniku. Ta dvojica u svojim rukama drže sve postojeće, i zbiljski i duhovni svijet. I dok kralja svi beskrajno vole, jer nema onoga tko bi se usudio o njemu drukčije misliti, svatko tko si to može priuštiti, prinijet će zaštitniku grada na povratku kući pokoji cvijet i svežnjić mirišljivih štapića. Gospođa Ratri također povremeno svrati da bi se pomolila za zdravlje i sreću prije nego što preuzme dužnost u svojoj palači masaže.

Polako se pale i predgrađa, daleko na horizontu. Dotamo svoju zmijoliku svjetlost bacaju farovi automobila, iznad kojih jure tzv. /sky trains/ ostavljajući kratkotrajan svjetlosni trag na noćnome nebu. No sad se već i neboderi žare: crveno, zeleno, svijetloljubičasto i plavo. A na kraju i kralj – čiji natprirodno velik, stotinu puta uvećan portret, plijeni poglede s pročelja višekatnice. Siromaštvo i bogatstvo, prošlost i budućnost – dio su jednog i istog prizora.

Pročitajte više u časopisu GEO - prosinac 2011.

Autor: Gabriele Riedle