Katna

Kraljevski grad u Siriji stoljećima je bio moćno središte antičkog svijeta, no iznenada je nestao. Tek 3300 godina poslije arheolozi su pronašli metropolu u ruševinama, u kojima neprestano otkrivaju senzacije: neoštećene grobove, drevne arhive i neprocjenjivo blago.

Sirijski predradnik Tarek Bero prvi je pijukom prodro u skrivenu odaju. Iznenada je došao do sedimenta stara tisuće godina. Bero je odmah znao: „Pronašli smo grobnicu!“ Sirijac se već šesnaest godina bavi arheološkim iskapanjima i zna što treba raditi. Stoga je najprije rekao pomoćnicima, koje je unajmio u obližnjem selu, da izađu iz uskog šahta jer otkriće, kakvo god bilo, ne treba pobuditi pohlepu. Sljedećeg su jutra Peter Pfälzner, njemački arheolog sa Sveučilišta Tübingen, i njegova supruga Heike džepnim lampama osvijetlili rupu. Zrak koji su udisali bio je tri tisućljeća zatvoren u odaji. Svjetlosni snopovi otkrili su ljudske kosti: goljenice, podlaktice, dijelovi zdjelice i članci prstiju prekrivali su tlo grobnice te lubanje žena, muškaraca i djece iz kasnoga brončanog doba. Grobni prilozi izvirivali su iz tla poput prudova obraslih školjkama na morskom dnu: plitke zdjele i trbušaste posude od keramike, pojedine s egipatskim motivima. U jednoj je niši bila malena čađava uljana svjetiljka, a ispred, s lijeve strane, vrč od alabastra. Kad je svjetlost pala na otvor, njegova je unutrašnjost zasvjetlucala: mogli su se razaznati narukvica i lančić. „Vrč je pun zlata“, kaže Heike Dohmann-Pfälzner, „doista nevjerojatno.“
Pronašli su blago.
Peter Pfälzner promatra poznate oblike različitih posuda i zdjela starost kojih procjenjuje na 3400 do 3600 godina. „Sve je netaknuto, a mi smo ovdje odjednom upalili svjetlo.“ Njegova se supruga pita bi li bilo prikladno zapaliti svijeću, a Tarek Bero, pobožni musliman, nakratko razmišlja o ljudima kojima su te kosti nekoć pripadale: ako su bili dobri, smatra, njihove su duše sada s Bogom.
Nedjeljno je prijepodne sredinom kolovoza 2009. godine. Devet je sati. Sirijski grad Mišrife okupan je jarkim suncem. Za nekoliko će sati 180 kilometara sjeveroistočno od Damaska biti znatno više od 40 stupnjeva Celzijevih. A na dubini većoj od pet metara, u prohladnoj grobnici u stijeni ispod stare kraljevske palače, arheološka je skupina otvorila novi prozor u prošlost – u stari Orijent prije 3500 godina.
Riječ je o zagonetnoj povijesti Katne, davno zaboravljenoga kraljevstva Amorićana. Prije 3800 godina, u doba svoga najvećeg razvoja, ubrajao se među najmoćnije gradove države u Sredozemlju. „U to su doba uz Nil već stajale piramide, ali Egipćani nisu bili ni blizu svoga moćnog carstva“, kaže Talijan Daniele Morandi Bonacossi, arheolog sa Sveučilišta u Udinama.
Katna je pak desetljećima širila svoj utjecaj mrežom saveza i ovisničkih odnosa iako je u gradu živjelo tek nešto više od 10.000 stanovnika. U doba najvećeg procvata njegovu su se vladaru klanjali vazalski kraljevi od Palestine, preko Libanona, do sjeverne Sirije. Kraljevi Katne održavali su kontakt s faraonima u Memfisu i s minojskim vladarima Krete, a prema moćnom Hamurabiju, babilonskom kralju, ophodili su se kao prema sebi ravnome. Njihovo područje bilo je na sjecištu najvažnijih trgovačkih putova starog Orijenta: poveznice između Mezopotamije i Sredozemlja, odakle su trgovački brodovi isplovljavali prema Egejskome moru, i pravca koji je vodio od Anatolije do Palestine i Egipta. Kraljevski je grad bio na ključnom geopolitičkom položaju.
Plemstvo Katne nosilo je fine vunene tkanine, a neke su bile obojene skupocjenim grimizom. Trgovci su iz Azije uvozili kositreno posuđe, iz Libanona drvo, a iz Egipta zlato. Gradska je palača bila najmonumentalnija na Bliskom istoku, u radionicama za rezbarenje bjelokosti izrađivale su se figure vrhunske kvalitete, a prijateljskim su vladarima kraljevi Katne darovali bijele konje iz vlastitog uzgoja.
No, iznenada, otprilike 1340. pr. n. e., sva je ta raskoš nestala u mraku povijesti – i pala u zaborav. Samo je nekoliko tajanstvenih natuknica na pločama s natpisima iz Egipta i Anatolije podsjećalo na propalo kraljevstvo. Dugo se činilo da je Katna doslovno propala u zemlju.
Tek je 1924. jedan francuski znanstvenik otkrio ruševine kraljevskoga grada i otkopao dijelove palače. „No najveći dio ruševina nije uspio otkriti“, kaže Michel Al-MaKdissi, glavni sirijski arheolog, voditelj odjela za arheološka iskapanja pri sirijskoj upravi za antičke starine. Razlog je to što su za prvog iskapanja na brežuljku gdje je palača još bile kuće sela Mišrife. Šezdeset godina poslije seljani su preseljeni u novi grad da bi se relikti iz brončanog doba mogli iznijeti na svjetlo dana. Više od 35 milijuna sirijskih funta dala je vlada u Damasku da se sagradi suvremeni Mišrife, što je tada bilo gotovo dva milijuna dolara.
„Siriju je većina povjesničara sve donedavno promatrala samo kao područje preko kojeg su prelazile hetitske, egipatske ili babilonske vojne horde“, kaže Peter Pfälzner. No veličina i važnost Katne otkriveni su tek nakon što je omogućeno istraživanje sela Mišrife. Otada tri arheološke skupine – iz Sirije, Italije i Njemačke – s dopuštenjem sirijske uprave za antičke starine – iskapaju davno zaboravljenu povijest. „Propast Katne donijela je njenim stanovnicima smrt i nesreću, no arheolozima je to sretna okolnost“, kaže Morandi Bonacossi, voditelj talijanske arheološke skupine.
„Da nije izgorjela, palača bi polagano propadala i arheološko bi blago bilo opljačkano“, objašnjava Michel Al-MaKdissi, voditelj sirijske misije. No zbog požara su se urušili stropovi i zatrpali sve ispod višemetarskog sloja šute, a vatra je otvrdnula ispisane glinene pločice i pougljenila drvo, što je onemogućilo organizme u tlu da ga razgrađuju. „Požar je konzervirao povijest Katne“, kaže Al-MaKdissi.

Pročitajte više u časopisu Geo - kolovoz 2010.

Autor: Jürgen Bischoff