Naslikano nebo

Tropski odmor u sjevernoj Europi, skijanje u Dubaiju, razgledanje Moskve u Turskoj: granice između stvarnog i prividnog odmora na očigled nestaju, a tematski hoteli i zabavni parkovi sve su popularniji. Dobro došli u svijet simulacije!

Djeca se igraju u toplom pijesku na plaži, ljepotice šetkaju ispred ležaljki, jedni igraju odbojku na pijesku, drugi lete balonom iznad tropske idile ili promatraju kornjače u mangrovima okruženim močvarama. Uvečer se gosti povlače u bungalove na rubu šume ili u kamp. More zapljuskuje i ptičice cvrkuću – iz zvučnika koji su u obliku kamenja postavljeni u taj umjetni krajolik. „Autentičan tropski raj stvoren ljudskom rukom“, obećava nam Tropical Islands Resort – smješten daleko od mora, a kamoli od tropa: u njemačkoj saveznoj državi Brandenburgu, sat vremena vožnje od Berlina. U najvećoj samostojećoj hali na svijetu u kojoj su se nekada gradili zrakoplovi 500 zaposlenika danas stvara morski ugođaj.
Taj umjetni krajolik nudi vodopad i lagunu, podrobno rekonstruirane polinezijske kuće i najveću natkrivenu prašumu na svijetu. Za animaciju se brinu plesači s Balija ili artisti s Kariba – svaka tri mjeseca svojim se egzotičnim folklorom predstavlja druga regija s kraja svijeta.
Temperatura je neprestano 26 Celzijevih stupnjeva, 365 dana u godini, bez obzira na to je li možda vani, nad sjeveroistokom Njemačke, ledena mećava.
U skijaškoj dvorani u Dubaiju zrak se neprestano hladi na temperaturu ispod ništice dok vani usijano sunce pustinju zagrijava na 40 stupnjeva u hladu. Domaći i turisti iz cijelog svijeta zabavljaju se na pet besprijekorno zasniježenih spustova. Tu su i žiča-ra, halfpipe, sanjkališta i bobstaze, čak i snježna špilja.
Natkriveni zimski krajolik kao atrakcija i izletište dio je najvećega trgovačkog centra na Bliskom istoku, regije u kojoj je snijeg egzotičan koliko i tropska plaža na sjeveru Europe.
Umjetni je svijet sve omiljenija destinacija za odmor i sve više zamjenjuje putovanje kroz neugodnu stvarnost. Granica između pravog i virtualnog nestaje, a simulacija kao takva postaje znamenitost.
Klimatizirani wellness-biotopi od stakla i čelika arhitektonski podsjećaju na oranžerije u kojima je Europa nekoć gajila snove o dalekim krajevima i čežnju za elizejem. U 16. su stoljeću na kraljevskim dvorovima od Pariza do St. Peterburga u modi bila stabla naranči i drugih egzotičnih biljaka. Raskošni zimski vrtovi služili su u reprezentativne svrhe – i za užitak elite: mir, opuštanje i okrepa bili su samo za plemstvo. Običan puk nije poznavao koncept slobodnog vremena.
U doba kasne renesanse i baroka počele su se otvarati zbirke s kuriozitetima, kao preteča muzeja ili današnjih kulturnih događaja: udovoljavale su želji za senzacijom, ali i zanimanju za tehničko-znanstvene novitete. Ondje su bili izloženi koralji, biseri, kremeni, preparirane životinje, divovske školjke, narvalove kljove, umjetnički satovi, automati za igru, astrolabi. Povod za takve zbirke bila su otkrića novih dijelova svijeta između 15. i 17. stoljeća, ponajviše epohalni susret s radikalno drukčijim vrstama iz Amerike. U Europi je tako počelo doba divljenja.
Carl Hagenbeck smatra se pionirom komercijalne simulacije. Nekadašnji direktor cirkusa počeo je od 1874. godine u njemačkoj lučkoj metropoli Hamburgu organizirati takozvane izložbe naroda. „U živućoj diorami Laponci rade sa svojim sobovima“, piše fotografski umjetnik i autor Bill Kouwenhoven u knjizi Fake Holidays (Lažni odmori). „Taj ljudski zoološki vrt bio je toliko uspješan da je Hagenbeck svoju zamisao proširio te iz Azije i Afrike doveo pripadnike plemena, čak cijela sela, koje je u narodnim nošnjama ili gole izlagao s njihovim ‚primitivnim’ kolibama i životinjama.“
U doba kolonijalizma takvo što kod ljudi nije izazivalo sablazan. Prostor koji je podigao Carl Hagenbeck sačuvan je do danas i u njemu je već dulje vrijeme međunarodno renomiran zoološki vrt u kojem životinje žive u svom „prirodnom“ okolišu bez rešetaka, također u simulaciji, ovoga puta ekološkoj.

Autor: Reiner Riedler