Ovisni o Mjesecu

Jazavčari Lajka i Luna uzbuđeno se vrzmaju oko vrtnog stola za kojim je Nebojša Stanojević okupio tim Synergy Moon: tri PR profesionalca, svirač čela, arhitektica i par umjetnika. Stanojević, suhonjavi 42-godišnjak s hipijevskom bradom, propovjedničkim tonom govori o misiji: „Ležao sam pokraj vulkana u Gvatemali, promatrao Mjesec i mislio: ‚Sad sam oplovio cijeli svijet i iduće što želim jest biti tamo gore.‘“
Stanojević je Srbin. Kad je izbio rat u Bosni, iz Tuzle je prebjegao u Južnoafričku Republiku. Snimao je filmove, a kao reference navodi projekte s Tinom Turner i Dalaj Lamom XIV., s kojim je radio na festivalu sakralne glazbe. Lunar X Prize njegov je dosad najveći projekt.
„Synergy Moon“, govori on u vrtu u Zagrebu, „svjetska je mreža.“ Tvornica za raketu Neptune nalazi se u pustinji Mojave. U Marylandu tim projektira vozilo za kretanje po Mjesecu. Jedinica za slijetanje dolazi iz Ukrajine. Australski sponzor nadležan je za toplinske štitnike. „A moj školski prijatelj Dino s irskog Sveučilišta Limerick omogućit će umjetnu inteligenciju“, pridodaje Stanojević.
Općenito, svatko može sudjelovati, ne mora biti tehničar. „Umjetnici mogu snimati filmove o nama, pisati pjesme.“ Njega ne zanima toliko put do Mjeseca koliko spektakl koji gore želi prirediti.
Stanojević koordinira svoje pomagače preko prijenosnog računala. Jedan je od njih domaćin Zorislav Šojat, čovjek guste sijede brade sa smeđom maramom oko bokova. Potkrovlje njegove kuće puno je računala. U jednom je kutu reflektor povezan s klavijaturama. Kad Šojat počine svirati po tipkama bez tona, na stropu se izmjenjuju šareni uzorci, prijevod tonova u boje. „Moj je san instalacija na Mjesecu“, kaže. Projektor se može ugraditi u rover.
Stanojević se već veseli „zabavi za izvanzemaljce“. Navečer na koljenima balansira svoje prijenosno računalo i preko skypea razgovara sa suradnikom Kevinom Myrickom u SAD-u. Računalni stručnjak svoj novac zarađuje u kazalištu i usprkos tomu, kako sam kaže, do dvanaest sati dnevno radi za Synergy Moon. „Prototipe motora za lander imamo. Sad radimo na pogonskom modulu za probni let“, kaže.
Let na Mjesec predviđen je za kraj 2012., kaže Stanojević. Kao polazište služit će područje na otoku Eua, koje mu je prepustio kralj Tonge.
Doduše postoji još nekoliko problema. Trenutačno šest stručnjaka konstruira Neptune, izvješćuje Myrick, za let će trebati 30, a time i mnogo više sponzora. Za to bi se trebao pobrinuti Stanojević. Sada mu treba predah: nakon telefonskog razgovora zaspao je u fotelji. Možda sanja o svom planu koji bi trebao zasjeniti i pustolovinu Lunar X Prize: i sam želi u svemir.
Sljedeći dan na uzletištu kod Zagreba Srbin Stanojević grli predviđenog suputnika. To je hrvatski novinar, vođa tima Miroslav Ambruš-Kiš, koji bi s njim trebao odaslati poruku: „Srbin i Hrvat lete u svemir – i izdižu se iznad granice koja je među njihovim nacijama izazvala krvavi rat.“
Obojica sjedaju za stol k starijem gospodinu. Mike Vucelich nosi sunčane naočale, bejzbolsku kapu i plavu pilotsku jaknu. Osamdeset mu je godina. Taj američki državljanin rođen u Hrvatskoj nekoć je radio za NASA-u. Bio je član tima za spašavanje posade Apolla 13 – a sada je savjetnik Synergy Moona.
Vjeruje li uopće da će osim rovera s Neptuneom na Mjesec stići i dva čovjeka? „Sigurno“, kaže odlučno veteran. „I Sovjeti su tako letjeli u svemir. Kao pokusni kunići.“ NASA-in je junak potvrdio! Može se! Stanojević je euforičan. Mjesec, njegov let. Tonga čeka!
Pročitajte više u časopisu GEO - studeni 2011.

Autor: Michael Kraske