Na tragu mita

Put svile

Povijesni pregled

Nekad najrazvijenija prometna mreža na svijetu danas je prošlost, no njena interkulturalnost nikad nije bila toliko aktualna.Put svile nitko nije projektirao, nitko ga nije svečano otvorio i njime nikad nije vladala neka sila. Najduža prometna mreža predmodernog doba postupno je izrasla iz pojedinačnih starih trgovačkih puteva, a zvučno ime koje ju je pretvorilo u mit dobila je tek nekoliko stotina godina nakon što je prestala postojati: njemački geograf Ferdinand von Richthofen upotrijebio ga je 1877. godine u svom prvom svesku knjige Kina, a potom je održao predavanje o „srednjoazijskim putevima svile“.

Time je stvorio pojam koji je potaknuo maštu mnogih u to doba, pa ga danas možemo naći u brojnim jezicima, čak i u kineskom. Otada se uz taj razgranati trgovački put vežu različite priče o bajkovitim pustolovinama i čudima, o blagu poput svile, žada, kože i raskošnih sagova; keramike, kore cimetovca i čaja, a u obrnutom smjeru spominju se visokocijenjeni tamjan, jelenji rogovi, konji i ukrasno kamenje. I nešto što se ne smije zaboraviti: ta je prometna mreža bila i važan misionarski put za svjetske religije.

Proljeće 327. g. pr. n. e.
U svom pohodu na istočni rub naseljenog svijeta, Aleksandar Veliki prelazi Ind. Osvojio je Perziju, Sogdijanu (današnji Uzbekistan) i Baktriju (današnji sjeverni Afganistan). Iako ga pobuna u postrojbama poslije prelaska Inda prisiljava na povratak, grčku je kulturu trajno uspio prenijeti na Istok. Mnogi su vojskovođe poslije njega prolazili Putem svile – srećom, osim nasilja, donijeli su i znanosti i umjetnosti.

* * *
139. g. pr. n. e.
Kineski izaslanik Zhang Qian kreće na zapad kako bi pronašao saveznike u borbi protiv moćnoga stepskog naroda Xiongnu. Njihovi konjanici neprestance upadaju u Kinu sa sjevera i zapada, a zadovoljavaju se samo pozamašnim plijenom: svilom, nakitom i princezama za udaju. U tome ih ne sprečava ni Veliki zid, gradnja kojega je počela već u doba vladavine prvog cara (221. – 210. g. pr. n. e.). Izaslanik Zhang ne uspijeva stvoriti vojni savez, ali svojom misijom piše povijest jer caru donosi vrijedne podatke o dotad nepoznatom području na zapadu. Kinezi ubrzo šalju još izvidnika i sklapaju trgovačke poslove. Na prelasku u novu eru kineska se svila već uvelike prodaje sve do zapadne Azije. Stoga Kinezi Zhang Qiana danas smatraju ocem Puta svile.

* * *
U 1. stoljeću rimski filozof i pisac Seneka gnjevan je zbog tkanine koju stranci za velik novac donose u Rim „samo da bi naše žene u javnosti mogle pokazati onoliko sebe koliko pokazuju i ljubavnicima u spavaćoj sobi“. No rimski je modni svijet oduševljen iako malo zna o podrijetlu svile. Naime, kao i zlato i druga skupocjena roba, svila se ne prenosi cijelim putem u jednoj karavani, već se pretovaruje. I tako cijena od jednog do drugog trgovca raste – kao i broj čudovišta i demona koji navodno vrebaju na trgovačkim putevima. Brzo nastaju i legende o širenju svile: priča se kako je kineska princeza u kosu skrila dudove svilce i iznijela ih iz zemlje (vidi str. xx). I doista, svila se u zapadnoj Aziji proizvodi još od ranoga srednjeg vijeka. No Kina je i dalje najveći proizvođač te jedinstvene tkanine koja je, usprkos optjecaju kovanica i papirnatog novca, stvarno platežno sredstvo na Putu svile.

Autor: Susmita Arp