Roald Amundsen

Kako je umro najpoznatiji istraživač polarnih predjela svih vremena? Je li bio neustrašiv ili sit života? Više od 80 godina nakon nestanka Roalda Amundsena jedna je ekspedicija krenula u potragu za zrakoplovom Latham 47. Norvežanin je u lipnju 1928. godine htio spasiti svojeg suparnika Umberta Nobilea iz sante leda.

Dvojica muškaraca sjede u kontejneru s crvenim svjetlom. Pogled im je uperen u ekrane na kojima se neprestano prikazuje siva sjena, hrapavo pješčano crno-bijelo tlo. Izgleda kao da film nema ni početka ni kraja.
Zatim jedan stisne gumb i snimka se smrzne. „Jako obećava“, promrmlja Rob McCallum koji se zaustavio između spomenute dvojice i prstom pokazao na ekran. „Ako je ovo stijena, onda čudniju dosad nisam vidio.“
Tamna mrlja okružena sivim nijansama u koju pokazuje ima dugačko cilindrično tijelo s pravokutnom izbočinom na strani. „Četiri puta dva i pol metra“, kaže McCallum, skrene pogled s ekrana i usmjeri ga prema blijedim fotografijama i nacrtima nanizanima na zidu. Na njima se vidi zrakoplov, širok, na dva kata, sličan brodu i prekriven platnom. Godine 1928. proletio je kroz maglu i zauvijek nestao. Stvarno zauvijek?
Nalazište je evidentirano pod nazivom E 51. Koordinate su 74º 40’ 53’’ sjeverne zemljopisne širine, 18º 05’ 21’’ istočne zemljopisne dužine i nalazi se na 150 metara dubine. „To bi mogao biti blok motora s jednim dijelom krila“, kaže McCallum.
Muškarci su toliko udubljeni u posao da nisu ni okrenuli glave kako bi provjerili tko je ušao u kontejner. Sa široke palube broda KV Harstad, iznad kojeg zavija ledeni vjetar i koji leži na valovima Sjevernoga ledenog mora, vanjski je svijet na trenutak nagrnuo u malu komoru. Galebovi slijeću s oblačnog neba, strojevi buče, mornari se dovikuju dok na krmi postavljaju dizalicu. Zatim se muškarac s kacigom i prslukom za spašavanje popeo u kontejner, vrata su se zatvorila i opet je zavladao mir.
Ovaj miran prostor s crvenim svjetlom središte je ekspedicije. Kontejner površine dva i pol puta šest metara osiguran je teškim lancima na palubi /Harstada/, broda norveške obalne straže. Brod tjedan dana kruži Sjevernim ledenim morem, oko 500 kilometara sjeverno od norveške obale i 200 kilometara južno od Svalbarda.
Negdje između te dvije točke izgubio se trag jednom od najvećih istraživača svih vremena – Roaldu Amundsenu. Cijeli je svoj život pokušavao osvojiti najzabačenije kutke svijeta. Dana 18. lipnja 1928. godine francuskim je hidroavionom Latham 47 krenuo prema Svalbardu kako bi spasio kolegu istraživača polarnih predjela. Talijan Umberto Nobile, naime, srušio se s cepelinom. No umjesto da pronađe Nobilea, Amundsen je nestao, a Latham nikad nije stigao do Svalbarda.

Posada na Harstadu odlučila je riješiti zagonetku. Ulog je visok: 30 muškaraca sedam su se godina pripremali u Norveškom zrakoplovnom muzeju, uz najsuvremeniju tehnologiju i s mnogo novca. Ako im unatoč napornim pripremama pothvat ne uspije, zasigurno ga neće uskoro ponoviti.
Dvojica muškaraca pred ekranima glavni su promatrači ekspedicije. Ono što se svakih sat vremena pokaže na ekranu, podvodni je robot proteklu noć snimio sonarnim uređajima na morskom tlu. To su ultrazvučne snimke pretočene u slike.
Robot inače traži morske mine, no sad bi trebao pronaći Latham, odnosno ono što je od njega ostalo.
„Ako je zrakoplov ovdje, onda ćemo ga i pronaći“, kaže Rob McCallum. Taj 45-godišnji Novozelanđanin voditelj je ekspedicije. Opet baca pogled na ekrane na kojima se vidi samo ravno morsko tlo, nekoliko hridi i otisci povlačnih mreža u pijesku.
„U principu je jednostavno kao da tražimo vozilo na praznoj plaži“, reče McCallum, no zvuči jednako uvjeren kao što je bio prije nekoliko dana. Muškarci upravo ocjenjuju četvrto od šest pretraživačkih polja. Nalaz E 51 dosad je najbolji trag.

Iza potrage za sitnim zrakoplovom u oceanu krije se još jedna priča: zadnji dani Roalda Amundsena i traganja za njegovim najgorim neprijateljem Umbertom Nobileom.
Život Roalda Amundsena već je odavno bio u rasulu kad je jedne subote 1928. godine prisustvovao svečanom ručku u povodu blagdana Duhova u restoranu u Oslu. U razgovoru za stolom sve se vrtjelo oko jedne teme: generala Umberta Nobilea. Napolitanac je dva dana prije cepelinom Italia bio stigao na Sjeverni pol, no radioveza najednom se prekinula i izgubio mu se svaki trag.
U restoranu je zazvonio telefon, zvao je norveški ministar obrane. Talijanska mu se ambasada obratila s molbom da organizira spasioce, a on moli Amundsena da bude vođa ekspedicije. „Odmah“, odgovorio je Amundsen bez razmišljanja.
Jasno je da se ministar sjetio baš njega jer zna da je on najiskusniji istraživač polarnih predjela svojeg vremena. Amundsen, koji je tada imao 55 godina, otkrio je Sjeverozapadni prolaz i prvi je bio stigao na Južni pol. Nitko nije preživio više pustolovina u ledu od njega. No ipak je ideja da upravo Amundsen spasi Nobilea apsurdna. Ne postoji na svijetu čovjek koji prema talijanskom generalu osjeća toliko mržnje i zlobe kao Norvežanin Roald Amundsen.

Pročitajte više u časopisu Geo - lipanj 2011.

Autor: Johannes Strempel