Spašavanje otoka Mont-Saint-Michel

Victor Hugo za to je brdo u moru rekao da je za Francusku ono što su piramide za Egipat. Nažalost, okružuje ga sve manje vode. Zbog ljudskog zadiranja u prirodu brdo se izdiže iz blata, a turisti ga i dalje preplavljuju razgledavajući tamošnju crkvu i samostan. Ta dva problema moraju se riješiti kako bi se Mont-Saint-Michelu vratila duhovna snaga koju upravo u vrijeme uskrsnih blagdana crpe tisuće hodočasnika.

Nakon 250 kilometara vožnje autocestom od Pariza prešao sam na bicikl i lagano vozim uzbrdo prema Mont-Saint-Michelu. Na posljednjoj benzinskoj crpki prije obale jedan mi je hodočasnik savjetovao: „Idite pješice ili na konju. Ali vrlo se oprezno približavajte brdu arhanđela jer samo tako možete osjetiti čarobnu snagu Mont-Saint-Michela.“
Bio je u pravu. Iz daljine taj cilj svih hodočasnika snažno privlači svojom ljepotom. Kameni otok u La Mancheu nalazi se kilometar ispred obale Normandije. Na njemu su se stisnuli selo, samostan, crkva i citadela, koji ljepoti otoka daju primjesu svečanosti. Izdaleka otok izgleda kao svadbena torta ili egzotični šešir koji je modni dizajner Christian Dior postavio na obzor.
Puteljak kojim sam toga lijepog proljetnog dana odlučio krenuti prolazi pokraj rijeke Couesnon, koja dijeli Normandiju od Bretanje. Krajolik kroz koji prolazim kao da je sišao s platna francuskog impresionizma. Tu su trstike iznad čijih vrhova lete galebovi i lastavice, zatim ribari među kojima pojedini još uvijek nose baskijske kape. Iza toga prostiru se livade i polja dijagonalno podijeljene topolama. Uz puteljak među maslačcima i planinčicama leži iscrpljeni pješak. Nebo, boje, motivi – sve to podsjeća na umjetničke slike Moneta, Pizarroa i drugih majstora impresionizma, koji su svjetlo sjevernofrancuske obale zabilježili za vječnost.
Kod novog nasipa na ušću rijeke Couesnon kočim i odjednom ne vidim ništa osim La Merveille, odnosno čuda, kako Francuzi još nazivaju Mont-Saint-Michel. Sastoji se od dviju etaža. Prva je dar prirode: 80 metara visoka i više od 20 milijuna godina stara granitna stijena čiji opseg na tlu iznosi 950 metara. Druga se etaža sastoji od malog sela (koje se prvi put spominje 798. godine), moćne opatije s utvrdom, tornjevima i potpornim lukovima te pripadajućom crkvom (koja je građena od 11. do 13. stoljeća). Sve su to dokazi ljudske genijalnosti i snažne vjere da postoji nešto više. Na crkvenom tornju pozlaćeni arhanđeo Mihovil pobjednički pruža mač prema nebu. Na visini od 157 metara vrh mača blista iznad mora.
Kakvo more? Trenutačno je oseka, ali ni vode rijeke Couesnon ne okružuju Mont-Saint-Michel. Jedina struja koja teče prema tomu čudesnom brdu bujica je autobusa i automobila. Širokim nasipom voze prema starim zidinama utvrde, gdje se nalazi prostrano parkiralište preoteto moru.

Čudesno je brdo nekoć osobito izbliza djelovalo sjajno. Hodočasnici srednjeg vijeka to su mjesto smatrali krajem svijeta. Smatrali su ga rajskim Jeruzalemom iza kojeg se iznad mora otvaraju nebeska vrata. Do utvrde arhanđela mogli su doći samo pješice preko plićaka. Neki su pritom čak izgubili život: ili su se utopili u živom pijesku ili ih je iznenadila plima.
Međutim, čovjek ni ovaj put nije mogao odoljeti da se ne umiješa u prirodu. Mnoga su područja tijekom stoljeća isušena i služila su kao polder, za poljodjelstvo ili ispašu janjadi od koje se spravlja jelo koje je uz sir camembert i rakiju calvados najpoznatiji kulinarski specijalitet regije.
Novodobivena polja i livade smanjili su udaljenost između Mont-Saint-Michela i kopna. Godine 1880. otok je s kopnom povezan nasipom kako bi posjetitelji i stanovnici u svako doba mogli sigurno prelaziti. No nasip je zaustavio prirodno zapljuskivanje mora o brdo pa se dio pod vodom vrlo brzo pretvorio u kopno.
U prostranom zaljevu u kojem se nalazi Mont-Saint-Michel mogu se promatrati najveće razlike u razini vode pri morskim mijenama u Europi: razlika vodostaja između oseke i plime katkad bude i do 15 metara. No nadolaženje i povlačenje vode nije dramatično kao što se pretpostavlja. Jaka struja ne povlači za sobom nakupljene mase pijeska i blata jer je morsko tlo pred obalom vrlo plitko. Pri oseci more se pažljivo povuče gotovo 15 kilometara i samo se zbog te velike udaljenosti mogu izmjeriti rekordne razlike između oseke i plime.
Posjetitelji moraju imati sreće ili svoj posjet uskladiti s velikim poplavama ako Mont-Saint-Michel žele doživjeti kao otok. To je brdo samo 50 dana u godini potpuno okruženo morem.
„Kad ne bismo ništa poduzeli, to bi brdo za 30 godina stajalo na suhom“, ističe François-Xavier Beaulaincourt, inženjer koji i sam potječe iz ove regije. Od 2004. godine voditelj je projekta Rétablissement du caractère maritime du Mont-Saint-Michel, kojem je cilj obnova morskog karaktera Mont-Saint-Michela i koji bi trebao ispraviti pogreške učinjene u prošlosti. Projekt je vrijedan 200 milijuna eura. Manji dio od 21 milijun eura financira Europska Unija. Za ostatak se mora snaći francuska vlada, regije Normandija i Bretanja te pogođeni departmani i općine. „Ali cijeli projekt nije skuplji od recimo novoga nogometnog stadiona ili 40 kilometara autoceste“, kaže Beaulaincourt.
„Spašavanje brda“ vrlo je popularna tema u Francuskoj. Čak je i Nicolas Sarkozy 2007. godine, samo nekoliko sati nakon pobjede na predsjedničkim izborima, s novinarima otišao na brdo i proglasio ga „simbolom vječne Francuske“. Victor Hugo jednom je rekao: „Mont-Saint-Michel je za Francusku ono što su piramide za Egipat.“
Zahvaljujući tim riječima, na ušću rijeke Couesnon nastala je brana koja je u pogonu od 2009. godine. U akumulacijskom bazenu skuplja se kišna i riječna voda, ali uglavnom voda od poplava. Kad se u vrijeme oseke digne brana, nastaje efekt ispiranja koji bi trebao „odnijeti“ nakupine koje su se skupile u plićaku.
Druga mjera bit će rušenje nasipa s cestom. On će se 2014. godine zamijeniti pješačkim mostićem na stupovima. Na taj će se način ukloniti dva zla odjednom: voda rijeke Couesnon mogla bi nesmetano ispirati podnožje stijene i oslobađati ga od sedimenta. Beaulaincourt vjeruje da će tlo zaljeva za deset godina potonuti 70 centimetara. Već će 2015. godine Mont-Saint-Michel opet 150 dana u godini biti potpuno okružen vodom.

Autor: Michael Stührenberg