Tajne morskih dubina

U polumraku oceanskih dubina žive bića koja kao da su potekla iz kakvog znanstvenofantastičnog filma. Inventura što se provodi u svjetskim oceanima treba donijeti nove spoznaje o njihovoj raznolikosti, količini i ekološkoj funkciji.

Na 11° 41.21‘ sjeverne zemljopisne širine i 20° 25.13‘ zapadne zemljopisne dužine brod „Polarstern“ stiže na odredište: točku u Atlantskom oceanu, 250 morskih milja jugoistočno od Zelenortskog otočja. Mirno more, na vidiku ne-ma kopna.
Dubinomjer pokazuje kako su na pravome mjestu: 4883 metra ispod brods-kog trupa morsko se dno naglo strmoglavljuje u još veću dubinu. Ovdje, dale-ko od obronka afričkoga kontinentalnog šelfa, biolog Peter Wiebe želi početi porinuće mreža i zamki.
Nervozan je. Grozničavo još jednom obilazi tešku metalnu konstrukciju koja poput polegnuta dovratnika leži na brodskoj palubi. Wiebe provjerava jesu li upravljački elementi ispravno ugođeni i nisu li se 16 metara duge mrežaste vreće slučajno zapetljale. Zatim dovikuje časniku za dizalicom: „Spremno!“ MOCNESS, znanstvenikova posebna mreža, može u vodu.
Sada se mora pokazati je li taj visokotehnološki uređaj dorastao očekivanjima svoga konstruktora. Desetljećima ga je 68-godišnji Wiebe strpljivo i pomno poboljšavao i dorađivao, sve dok nije bio potpuno zadovoljan njime. „Multiple Opening/Closing Net and Environmental Sampling System“ 300 je kilograma teška i oko 25.000 američkih dolara skupa naprava za lov, koja pet mrežastih vreća može na daljinsko upravljanje otvarati i ponovno zatvarati u različitim slojevima oceana te tako u svakom zabacivanju istodobno zahvatiti više živo-tnih područja u moru.
Tu golemu mrežu Wiebe namjerava uroniti u svijet koji je ljudima jednako ne-pristupačan kao i svemir: mračan, leden i izložen razornom visokom tlaku – svijet morske dubine. Tu, nekoliko tisuća metara ispod površine vode, MOCNESS treba američkom oceanologu uloviti po mogućnosti još nepoznate sićušne vrste životinja. Čelično se uže zateže. Praćena brujanjem brodske dizalice, mreža se uzdiže iznad palube.
Peter Wiebe radi za američku oceanografsku ustanovu Woods Hole Oceano-graphic Institution. Član je skupine od 2000 oceanologa iz više od 80 država koji sudjeluju u misiji povijesnih razmjera: u golemu popisu stanovništva svjetskih mora, projektu Census of Marine Life (CoML). Prvi put žele u što većoj mjeri ustanoviti koja živa bića naseljavaju oceane, kakva je rasprostra-njenost mikroba i mekušaca, riba i morskih sisavaca u morskim prostranstvi-ma te koliko ih je uopće.
Zasad je opisano samo 230.000 morskih vrsta. Ali CoML procjenjuje da se ukupan broj vrsta u oceanima penje na najmanje milijun.
Projekt prebrojavanja vrsta treba smanjiti tu razliku između potvrđenog i pret-postavljenog broja vrsta i proteže se na sva svjetska mora, od tropskih koralj-nih grebena do područja oko Antarktike, od Sjevernoga ledenog mora sve do dan-danas uvelike neistraženih dubina južnoga Atlantskog oceana.
Taj pothvat financiraju zemlje sudionice i znanstvene ustanove koje rade na projektu te velike privatne zaklade kao što je Alfred P. Sloan Foundation. Pro-jekt Census of Marine Life pokrenut je 2000., a ovih se dana treba privesti kraju te u listopadu ove godine predočiti svjetskoj javnosti.
Popis stanovništva u moru uistinu je smion pothvat. Znanstvenici su svjesni toga da u deset godina nije moguće ući u trag svim vrstama u oceanskim prostranstvima. Ali taj je projekt ipak početak. „Želimo barem biti u mogućnos-ti dati bolju procjenu koliko je toga još preostalo otkriti te kako treba usmjeriti daljnja istraživanja“, objašnjava Sigrid Schiel, biologinja mora na Institutu Al-fred Wegener u Bremerhavenu i voditeljica puta ekspedicije broda „Polar-stern“ u kojoj sudjeluju Wiebe i njegovi kolege.
Radi popisivanja vrsta biolozi su u 23 potprojekta vrijedno prikupljali podatke: spuštali su robote na zarone do vrućih termalnih dubokomorskih izvora, ultra-zvučnim su dubinomjerom određivali položaj plova riba veličine Manhattana, tuljane, albatrose i kornjače opremali su odašiljačima koji su potom bilježili migracije pojedinih životinja te prikupljene podatke odašiljali prema satelitima.
Rezultati tog istraživanja imaju veliku važnost i izvan osnovnog cilja. Među ostalim, trebaju omogućiti kvalitetnije predviđanje u kojem će se smjeru razvi-jati prirodni procesi: kako će se klimatske promjene i zatopljenje odraziti na život u oceanima? Koju ulogu ima raznovrsnost najsitnijih oblika života za stabilnost oceanskog ekosustava? Kakva budućnost očekuje ribarstvo? Kako moraju biti ustrojena zaštićena područja da bi se učinkovito osigurale popula-cije ugroženih vrsta poput tune, morskog psa ili morskih kornjača?
Da bi dobili odgovor na takva pitanja, biolozi uključeni u popisivanje vrsta po-kušavaju doznati i koja su živa bića nekoć nastanjivala mora te kako je čovjek pridonio njihovu desetkovanju. Brojni studenti u tu svrhu prelistavaju arhive muzeja i instituta, pregledavaju spise iz 2000 godina povijesti znanosti.
Drugi je potprojekt posvećen razvoju računalnih simulacija s pomoću kojih je moguće kvalitetnije prognozirati budućnost oceana.
No okosnicu popisa vrsta ipak čine brodske ekspedicije s multinacionalnim stručnim skupinama opremljene najsuvremenijom tehnologijom. Uređajima za podvodni lov kao što je MOCNESS.
Pročitajte više u časopisu Geo - rujan 2010.

Autor: Kirsten Milhahn