Etiopija

Umjetnost na tijelu

Lale u ruci nosi koplje ukrašeno zelenim lišćem koje je znamen govornika. Donja mu je usna ukrašena malenom okruglom željeznom pločicom. Četrdeset ratnika sjedeći poredani po dobi žvaču kozletinu na paklenoj vrućini u blizini naselja s kolibama Duss na rijeci Omo, duboko na jugu Etiopije.

Na tradicionalni susret muškaraca svatko je ponio svoj umjetnički izrezbaren stolac bez naslona i zatim sjeo pokraj ostalih. U rukama komadi mesa. U kosi ukrasno perje. U prašini ispred njih kalašnjikovi. Koza je zaklana u čast četvorice muškaraca koji od sada u svome selu mogu sudjelovati u razgovorima i suodlučivati – o stadima stoke. O svakodnevici. O ratu.

I ostali govornici u tom muškom društvu raspravljaju iz sveg glasa o onome što je Karama još svakodnevica: o razmiricama sa susjednim plemenom Nyangatom. Narodom na čijim su licima ožiljci koji izazivaju strah. Oni žive na drugoj obali rijeke Omo. Jedni o drugima pogrdno govore, jedni se drugih boje dok idu po vodu i dok su u čamcima. A vode i ratove. Nekada kopljima. Danas kalašnjikovima; komad modernog vatrenog oružja stoji četiri krave, a trgovci oružjem nezaposleni su pobunjenici iz Sudana. U sredini kruga muškarci komadaju kozletinu i na zelene listove ispred ratnika stalno stavljaju nove, masne komade mesa, koji pak predano jedu i jednakom predanošću komadima mesa čiste oružje. Mast je dobra, kako za ljude, tako i za vatreno oružje.

U južnoetiopijskoj savani žive manje-više nepoznati narodi: više od 20 skupina naroda na otprilike 20.000 četvornih kilometara površine. Svi su se nastanili u blizini moćne rijeke Omo, koja se vijugavo proteže iz brda središnje Etiopije kroz zemlju u sve užim serpentinama. Poslije, pred granicom prema Keniji, ulijeva se u jezero Turkana.

Pročitajte više u časopisu GEO - ožujak 2007.

Autor: Andreas Hilmer