Kako možemo upravljati sobom

Biofeedback

Suvremene tehnike, podržane računalom, pomažu brojnim pacijentima u boljem upoznavanju vlastitog tijela i njegovih reakcija. Uvježbanim pojedincima omogućuju da ciljano utječu na vlastiti krvni tlak, na aktivnost svoga živčanog sustava, pa čak i na moždane valove. Tom je metodom moguće ublažiti glavobolju i umanjiti simptome stresa, čak i kod osoba kojima meditacija ne pomaže u pokušaju da se opuste.

„Sad ćemo snimiti vaš stresni profil“, govori psihoterapeutkinja Barbara Timmer. Šest pacijenata sjedi u polukrugu, svaki za svojim stolom – i ja među njima. Svatko od nas povezan je tankim crnim kabelom s računalom. Među pacijentima zamjećujem učiteljicu umorna lica, drži se ravno kao svijeća. Nekoliko mjesta lijevo od nje sjedi debeo upravni službenik; stiješnjen u uredskom stolcu s kotačićima, izgleda kao da je srastao s njim.
Svi su pomalo blijedi. Jasno, tko još voli javno provjeravati svoje tjelesne reakcije ili ih izlagati detektorskoj i softverskoj špijunaži?
No ovdje u Bavarskoj, u jednom od najvećih svjetskih istraživačkih središta biofeedbacka, u psihosomatskoj Klinici Roseneck, svakodnevnica izgleda upravo tako. Uz najsuvremeniju tehniku terapeuti se trude prenijeti staro načelo liječenja: zdrav može ostati i zdrav može postati onaj koji sebe dobro poznaje i razborito usmjerava u svakodnevnom životu.
Istog se načela drže i ljudi koji meditiraju ili se na jogi „zavežu u čvor“. Ipak, biofeedback-terapeuti od sebe očekuju izrazito ciljan rad. Pacijentima na razne dijelove tijela postavljaju senzore za mjerenje pulsa, krvnog tlaka, tjelesne temperature, električne aktivnosti mišića i električne provodljivosti kože. Izmjereni se podaci potom računalno obrađuju i pred pacijentima pojavljuju kao slike, dijagrami ili melodije. S pomoću te povratne sprege (feedback) pacijent bi trebao naučiti u budućnosti uspješnije „upravljati“ sobom. U SAD-u je biofeedback već desetljećima prilično raširena terapijska metoda, a u posljednje je vrijeme sve popularniji i u Europi.
Je li uporaba senzora i računala rezervirana samo za zaljubljenike u tehniku? Je li ta metoda samo udoban servis za sve one koji se radije povezuju kabelima umjesto da se usredotoče na meditacijsku mantru? Ili je samo djelotvoran, i današnjem dobu primjeren, nastavak alternativnog liječenja?

Pročitajte više u časopisu GEO - -travanj 2009.

Autor: Susanne Paulsen