Je li baka imala pravo

Kućna ljekarna

Pileća juha, oblozi za skidanje temperature i drugi domaći recepti imaju dugu tradiciju. No pomažu li doista? Geo predstavlja osam domaćih načina liječenja za čije djelovanje postoji znanstveno objašnjenje – ili barem dovoljno bogata riznica liječničkih iskustava.

Kako je to zapravo jednostavno: pojavi li se temperatura, dovoljno je iz ormarića s lijekovima uzeti sredstvo za njeno snižavanje, popiti ga i čekati da počne djelovati. A, s druge strane, kako je komplicirano pripremati oblog od svježega kravljeg sira, kad na komad platna treba ravnomjerno nanijeti debeli sloj mekog sira i potom sve to zagrijavati na termoforu. Tako pripremljen oblog stavi se bolesniku na prsa i učvrsti drugim komadom platna. Proceduru je potrebno ponavljati svakih 15 minuta, dok temperatura ne opadne.
Obično su se takve upute o liječenju prenosile dalje naraštajima, kao i znanja o ljekovitoj moći prirodnih podražaja – hladnoće i topline – ili iskustva o djelovanju ljekovitog bilja.
Ne treba zanemariti ni važnost ceremonijala povezanog s pripremanjem čaja, kupelji ili obloga. Prateći su obredi tu da bolesniku pokažu koliko ga drugi cijene i koliko se za njega brinu – i tako pomognu oživljavanju bolesnikovih prirodnih obrambenih snaga.
Ali kakvo uopće značenje može imati domaći lijek danas kad se čini da konvencionalna medicina već za svaku boljku ima potreban odgovor? Bez obzira na sve, reklo bi se važnu, jer kako kaže Michael Teut sa sveučilišne klinike Charité u Berlinu: „Pacijenti pokazuju veliko zanimanje za domaće lijekove.“ „Nema potrebe da zbog obične prehlade čovjek odmah trči liječniku. Mnogi su se domaći lijekovi dokazali tijekom višestoljetne primjene i kod lakših bolesti svakako djeluju“, kaže José Luis Fresquet-Febrer, direktor Instituta za povijest medicine na Sveučilištu Valencia i član europskog Društva za etnofarmakologiju. Michael Teut smatra kako je većina poznatih domaćih lijekova djelotvorna i da bi njihovom primjenom zdravstveni sustav mogao uštedjeti: manji broj posjeta liječniku već znači uštedu. I školovani liječnik kod lakših bolesti kao što su prehlade, grlobolje ili mišićna ukočenost pacijentu savjetuje da se javi koji dan poslije – ili mu prepisuje sirup protiv kašlja premda učinkovitost brojnih sredstava te vrste uopće nije dokazana. U novije se doba u zemljama EU sve više liječnika – bilo u privatnim ordinacijama, bilo u ambulantama opće medicine i u bolnicama – oslanja na provjerene domaće lijekove. U antropozofski usmjerenoj Općoj bolnici Herdecke, u Njemačkoj, upale pluća s vrućicom pedijatri liječe oblozima od svježeg sira ili gorčice te inhalacijom isparenja kamilice ili majčine dušice. Tako se u nekim slučajevima zamjenjuje uzimanje antibiotika, ističe Alfred Längler, vodeći liječnik na odjelu za liječenje djece i mladeži.
Iskusni su praktičari u tom smislu zabilježili pozitivnu bilancu. I u berlinskoj poliklinici Charité liječnici su prikupili brojna pozitivna iskustva primjenjujući u terapiji narodne lijekove. Tu, primjerice, sindrom iritabilnog crijeva liječe pripravkom od sjemenki indijskog trpuca i čajem od kamilice, a artrozu koljenskog zgloba ublažavaju ekstraktom vrbine kore, pijavicama ili oblozima od kupusa. No zbirke znanstvenih podataka uglavnom oskudijevaju podacima o domaćim lijekovima, priznao je voditelj poliklinike Michael Teut. To i ne čudi – teško je, naime, zamisliti da bi neku farmaceutsku kuću zanimalo djeluju li doista vrećice s lukom protiv uhobolje? No pitanje je mora li se tradicionalne postupke procjenjivati prema strogim zahtjevima kliničkih studija? Alfred Längler smatra kako je dugogodišnje terapijsko iskustvo već gotov dokaz – jednako vrijedan kao i znanstvena spoznaja. Längler i José Luis Fresquet-Febrer drže da bi praktične spoznaje o domaćim lijekovima trebalo proširiti među ljudima, osobito među onima koji nemaju baku sa znanjem narodne medicine.

Pročitajte više u časopisu GEO - travanj 2009.

Autor: Kirsten Brodde