Naftovod BTC

To je jedan od najdužih naftovoda na svijetu – i jedan od najranjivijih. BTC, transkavkaski cjevovod od naftnih polja na Kaspijskom jezeru do turske obale Sredozemnog mora, probija se kroz trusne, seizmički nestabilne predjele i krizna žarišta. Njegovim dovršetkom Zapad je dobio snažan adut u nadmetanju oko dragocjenih sirovina. Ali što znači ljudima duž trase? Geov je tim pratio naftu na njenu putovanju.

Većim dijelom trase naftovod je nevidljiv. Ali postoje znakovi koji upućuju na njegov podzemni tok. Putokaz usred pustoši, čije se simbole najprije mora naučiti iščitavati: iznad ukopana cjevovoda nigdje ne raste drveće. Tlo iznad njega nigdje nije prerovano plugom. No naftovod je često prekriven pojasom svježe livade, glatkim poput baršuna i širokim oko 30 metara. Trava je to koja je izrasla iznad jednog od najvećih geostrateških projekata na svijetu, gotovo četiri i pol godine nakon njegova dovršetka.
Kako bih se upoznao s putem kojim prolazi nafta, putovat ću duž naftovoda, uvijek u smjeru protjecanja, od Azerbajdžana preko Gruzije sve do Turske, kroz slabo poznata područja. Autobusima, terencima, traktorima i pješice. Kroz šume tornjeva za bušenje, preko sumornih stepa, goletnih visoravni i maglom zavijenih prijevoja. Na svom putu naftovod presijeca ratne bojišnice, zabranjene vojne zone i prirodne rezervate. Kroz njega neprekidno struji nafta, na dubini do deset metara i brzinom od dva metra u sekundi. Pri punom opterećenju njime protječe roba u tržišnoj vrijednosti od 85 milijuna dolara, svakog dana.
BTC – to je skraćenica imena cjevovoda nazvanog po inicijalima gradova Baku, Tbilisi i Ceyhan. Polazna je točka naftovoda nedaleko od azerbajdžanskoga glavnoga grada Bakua na obali Kaspijskog jezera, zatim prolazi kroz Gruziju, pokraj Tbilisija, te završava u Ceyhanu, na turskoj obali Sredozemnog mora. Proteže se kroz tri zemlje i spaja Sredozemlje s kaspijskim bazenom. Čini ga oko 150.000 čeličnih elemenata, svaki je pojedini duljine 12 metara, a svi zajedno 1768 kilometara. Time je BTC drugi po dužini naftovod na svijetu, odmah do ruske Družbe.
No ono što ga čini tako posebnim zapravo nije toliko njegova dužina koliko položaj. Protok nafte kroz visoravni Kavkaza utjelovljuje zaokret u zapadnjačkoj energetskoj politici: odmak od Perzijskog zaljeva i okretanje prema Kaspijskom jezeru – i zaobilaženju Rusije.
Nafte na svijetu ponestaje – i sve je skuplja: cijena nafte proteklih je godina svako malo dosezala nove rekordne razine, između 2002. i 2008. godine se ušesterostručila. Njen je rast obuzdan tek izbijanjem svjetske gospodarske krize – te je 2009. godine ponovno počela polako opadati.
Zanimanje za kavkaske naftne rezerve je veliko, stoga se u području oko Kaspijskog jezera naguravaju ne samo američki, zapadnoeuropski i ruski investitori nego i Turci i Kinezi.
Gradnjom BTC-a došlo je do nove podjele karata: u partiji pokera u kojoj su ulog zalihe nafte i plina u središnjoj Aziji, Europa i SAD imaju u rukama snažan adut. „Nova velika igra“ nazvana borba za politički i gospodarski utjecaj na tom području.
Za konzorcij u čijem je vlasništvu BTC, u kojem vodeću ulogu ima britanska naftna kompanija BP i azerbajdžanska State Oil Company (Socar), to je iznimno unosna igra, no ne i sasvim neopasna. Poput Bliskog istoka, i Kavkaz je uzdrman ratovima, etnički rastrgan i vjerski podijeljen.
Baku, glavni grad Azerbajdžana. „U Bakuu iz zemlje istječe blato tamne boje i ogavna smrada“, tako su već u srednjem vijeku izvještavali izaslanici ruskih careva. „To je blato beznačajna izlučina iz Zemljine unutrašnjosti. Pridavati mu nekakvu vrijednost sasvim je smiješno. U najboljem slučaju može se primijeniti za podmazivanje užasno škripavih kotača na ovdašnjim konjskim zapregama.“
No ispalo je sasvim drukčije. Isprva su kanovi iz Bakua perzijskim trgovcima prodavali mješine napunjene uljem za svjetiljke. Godine 1875. prvi je put nafta navrla iz tornja za bušenje na poluotoku Abšeronu, koji se poput kakva kljuna pruža u Kaspijsko jezero.
Na tržištu je naglo porasla potražnja za novom robom: kemičari su 1855. godine otkrili kako se sirova nafta može s pomoću sumporne kiseline pročistiti i oplemeniti u visokovrijedno gorivo. Pojavom motora s unutarnjim izgaranjem za njega je razvijen i odgovarajući stroj. Mlado naftno doba obogatilo je Baku. Nedugo nakon toga armenski, azerbajdžanski i europski naftni milijunaši dali su na rubu „kljuna“podići grad Baku – grad vila, klubova i bordela.
Danas Azerbajdžanom vlada despot imena Ilham Alijev, koji se vlasti dočepao izbornom prijevarom 2003. godine. On ujedno kontrolira i državnu naftnu kompaniju. Po njegovu se nalogu gotovo sva nafta ubrizgava u BTC, odnosno u smjeru Sredozemnog mora.
Dragocjena sirovina na kojoj se zarađuju milijarde i stabilna diktatura, koja se doduše ubraja među najkorumpiranije u svijetu, ali se uvijek priklanja Zapadu – to su dobri uvjeti za sklapanje poslova.
Naravno da se i u Azerbajdžanu osjećaju posljedice svjetske gospodarske krize. No ta zemlja u nagloj ekspanziji, koja je proteklih godina bilježila dvoznamenkaste stope rasta, i do 34 posto godišnje, uspjela je stvoriti financijsku zalihu.
Novac zarađen na nafti temeljito je promijenio Azerbajdžan: njime je stara gradska jezgra Bakua pretvorena u kompleks hotela i apartmana. Gospodari nafte stoluju u poslovnim tornjevima staklenih pročelja u središtu grada. Menadžeri multinacionalnih koncerna, službenici azerbajdžanske naftne uprave i trgovci iz cijelog svijeta koji se bave prodajom naftnih platformi i glava za bušenje. U jednoj od suvremenih citadela smještena je i uprava BTC-a.
Tu se nalazim s glasnogovornikom državne naftne kompanije, koji me treba informirati o naftovodu. No ostaje gluh na pitanja koja nisu obuhvaćena napamet naučenim programom.
Službenik ovlašten za komunikaciju govori o milijardama dolara, troškovima gradnje, milijunima barela i kapacitetu protoka. O tisućama radnih mjesta i 101 nepovratnom ventilu za zatvaranje u slučaju nužde. O temperaturi protjecanja od 30 Celzijevih stupnjeva, o osam crpnih stanica koje naftu potiskuju preko planina. Više od toga ne može se doznati.
Ništa o vojnom savezu što su ga zemlje kroz koje prolazi naftovod, Azerbajdžan, Gruzija i Turska, zasnovale u svrhu zaštite čeličnog cjevovoda. Niti o postrojbama koje su američki vojni stručnjaci osposobili za borbu protiv terorista. Ništa o nacionalnim parkovima i trusnim područjima kroz koja put prosijeca trasa naftovoda BTC. Ništa o lavini dolara koja se sručila na Baku.

Pročitajte više u časopisu Geo - listopad 2009.

Autor: Walter Saller