Prirodna medicina

 

Ličinke za liječenje rana, dječje gliste za crijeva i paukov otrov kod srčanih tegoba – to su terapije koje u novije vrijeme propisuju liječnici naturopati, i na koje se potrebno priviknuti. No pojedini takvi tretmani djeluju bolje od bilo kojeg lijeka. Nuspojava je blag osjećaj gađenja. Živjela medicina!

Pacijentica leži na boku, već je pola sata gotovo sasvim nepomična, na licu joj se ocrtava blaga napetost. Osjeća neobično bockanje. Na leđima joj vise četiri pijavice, čija tijela, koja nalikuju puževima golaćima, pulsiraju ravnomjerno kao da udišu zrak. No to je ritam kojim usisavaju krv.
Životinje je postavila liječnica na klinici za naturopatiju u klinici Essen-Mitte na zapadu Njemačke. Na mjestima gdje pijavičini osjetljivi senzori otkriju krv ili znoj, one se prvo čvrsto priljube sišući pacijentičinu kožu, zatim se zvjezdoliko raspoređenim zubima usijeku pod kožu i počnu piti. Prije nego što se napune i otpadnu, protekne i dobrih sat vremena.
Jednostavnije bi bilo izvaditi krv. No liječnicima to nije cilj. Naime, dok pijavice sišu krv, u ranu ispuštaju slinu – a s njom i djelatne tvari koje pacijentici trebaju ublažiti kroničnu križobolju.

U tijeku je medicinska revolucija: pijavice pacijentima piju krv. Ličinke muhe koprcaju se u ranama kako bi ih očistile od mrtvog tkiva. Pčele svojim žalcima navodno liječe bolove u zglobovima. A kod crijevnih oboljenja pomažu dječje gliste.
Dugo su životinje bilo koje vrste u sterilnim ordinacijama smatrane nepoželjnima. No čini se da su živi proizvođači lijekova često nadmoćni nad farmaceutskom industrijom. A zadivljujuća djelovanja životinjskih supstancija zasad gotovo nije moguće dostići sintetički proizvedenim tvarima.
Andreas Michalsen, predstojnik odjela u bolnici Immanuel u Berlinu i profesor naturopatije, inicirao je studiju o primjeni pijavice Hirudo medicinalis kod pacijenata s artrozom koljena. U usporedbi s kontrolnom skupinom, te su se životinje pokazale osjetno učinkovitijima od snažne analgetske masti. Kod mnogih pacijenata liječenih pijavicama bolovi se nisu vratili čak ni nakon tri mjeseca. „Te su životinje nedvojbeno pokazale veću učinkovitost od uobičajenih lijekova“, kaže Michalsen. Stoga on te specijaliste za isisavanje krvi propisuje i pacijentima s teniskim laktom ili kroničnom križoboljom.
Još od antičkih vremena pijavice služe u liječenju. No te su životinje krajem 19. stoljeća dospjele na zao glas kad su liječnici u Francuskoj oboljelima na tijelo postavljali i do 100 tih krvopija – što neki od pacijenata navodno nisu preživjeli. Osim toga, pijavice su osobito često sumnjičene kao prenosioci bolesti. Tek su se sredinom 80-ih godina prošlog stoljeća počele polako vraćati u ordinacije i bolnice – iako pod povećalom i ne bez negodovanja stručne javnosti, budući da pogled na pijavicu u mnogih ljudi izaziva gađenje.
U Njemačkoj danas oko 350.000 tih krvožednih životinjica godišnje obavlja svoju samaritansku zadaću, nakon koje ih usmrćuju u alkoholu – iako bi od male količine usisane krvi u trbuhu mogle živjeti i do dvije godine. „Propisi“, pojašnjava Michalsen. „Cilj im je spriječiti da se netko zarazi HIV-om ili hepatitisom B.“
Tako velika potražnja ne može se zadovoljiti bez uzgajališta pijavica. Najveća u Europi nalazi se u Biebertalu kod Gießena (u saveznoj pokrajini Hessen). Moto tvrtke glasi: „Senzibilno, sterilno, usisno.“ Ondje se u jednoj staroj vrtlariji tisuće tih malih vampira praćakaju u barama. Izležavaju se na šljunčanu dnu i silno se razvesele čak i ako rukom samo prođete kroz vodu.
Većina bara okružena je pješčanim obalnim zonama i zelenim mrežama kako se okretni paraziti ne bi mogli izmigoljiti. (Ta je vrsta, doduše, većim dijelom svojega životnog ciklusa vezana uz vodu, no i na kopnu može privremeno preživjeti ili prevaljivati kratke razdaljine.) U pojedinim predjelima uz obalu može se pronaći treset – tu pijavice u čahurama polažu jajašca. Ukupno 40 bara podijeljeno je na one nastanjene pijavicama uzgojenima u uzgajalištu i na one u kojima obitavaju životinje uvezene iz Turske, na one u kojima pijavice gladuju i na one u kojima su krvopije upravo nahranjene. Posao se trenutačno dobro razvija: tvrtka godišnje više od 270.000 pijavica podvrgnutih osmomjesečnoj kuri izgladnjivanja šalje alternativnim iscjeliteljima, bolnicama i znanstvenim ustanovama.
Manfred Roth, biolog i suvlasnik uzgajališta pijavica Biebertaler, demonstrira svoju tehnologiju u polumračnim prostorijama prizemnog zdanja. Prvo je na redu postrojenje za miješanje i pročišćavanje, koje bare opskrbljuje samo čistom, mekom vodom. Zatim je tu maleni laboratorij u kojem vlasnici redovito uzimaju i pohranjuju uzorke barske vode te sline i krvi koju pijavice usišu, kako bi ih ispitali na prisutnost mogućih uzročnika bolesti. I na kraju dolazi hranilište: velik, bijel bazen u kojem stotine gladnih pijavica vijugaju kroz bistru vodu. Jedna suradnica u vodu uranja umjetno crijevo punjeno konjskom krvlju, sve dok se na nj ne pričvrsti više od 20 životinja. Zatim tu kobasicu načičkanu pijavicama podiže iznad podložne posude napunjene vodom, u koju životinje jedna po jedna bućnu nakon što se napune krvlju.
Povod je za sav taj trud prikupljanje farmakološkog koktela koji pijavice luče u rane svojih žrtava. Najpoznatija je djelatna tvar hirudin, koji sprečava zgrušavanje krvi i poboljšava protok krvi. Kalin drži ozljedu otvorenom dvanaest sati – krv koja istječe sama po sebi ispire ranu. Druge supstancije pritom pomažu u širenju krvnih žila. Zasad je poznato oko deset djelatnih tvari. No biokemičari su utvrdili da slina pijavica mora sadržavati mnogo više supstancija – procjenjuje se više od 100. Sve one vjerojatno igraju ulogu u ljekovitom djelovanju tih životinjskih pomagača. Dok ne dođemo do novih saznanja, nećemo moći oponašati djelovanje pijavica sintetičkim sredstvima.

 

Autor: Hubertus Breuer